Rekao je Hasan el-Basri
Čovjek je stalno između dvoga:
– iskušenja koja dolazi
– blagodati koja prolazi i
– smrti koja sve odnosi
Tri najveće propasti su:
– Vođa kome se pokoriš pa te zavede,
– susjed koji širi tvoje zlo, a sakrije tvoje dobro, i
– siromaštvo koje boli zadaje.
Trojica se ne mogu nikako ogovoriti:
– javni razvratnik – griješnik, kada se želi ukazati na njegovu razvratnost,
– novotar u vjeri, kada se ukazuje na njegovu novotariju, i
– vođa vlastodržac nasilnik, kada se upozori na njegovo nasilje.
Ebu Derda kaže: “Troje me nasmijava, a troje rasplakuje. Nasmijava me:
– čovjek koji se nada dugom životu, a smrt svuda za njim traga,
– čovjek koji je nemaran, a zna da zanemaren neće biti, i
– čovjek koji se puno smije, a još ne zna da li je Stvoritelj i Gospodar njegov zadovoljan njima ili nije.
A rasplakuje me:
– strah od kraja,
– prekidanje nada,
– stajanje pred Allahom, kada će čovjek čekati da mu Allah dž.š. odredi mjesto u Džennetu ili Džhennemu.
Pokloni za Muhammeda a.s. od patrijarha
Poznato je da je Muhammed a.s. između ostalih pozvao u islam i koptskog patrijarha u Egiptu. Patrijarh je učtivo odbio prelazak u Islam, ali je zato Poslanika posla poklon: staklenu posudu i sandučić u kojem je Poslanik kasnije držao ogledalo, češalj od slonovače, makaze, četkicu za zube i kutiju od antimona. Euhadi navodi sljedeće poklone: četiri roba, konja, magarca, 20 miskala zlata, 20 komada tkanine, kubati, određenu količinu meda i druge domaće proizvode.
ZAMIJENILI BOŽIJEG POSLANIKA a.s.
Kada je Muhammed a.s. prilikom hidžre stigao u mjesto Kuba nadomak Medine smjestio se pod palmino stablo. Kako ga je malo ljudi lično poznavalo, dogodilo se da su ga neki zamijenili sa Ebu Bekrom, pa tek kada se sunce jače zapeklo i kada se Ebu Bekr požurio zaštiti skromnog velikana, razapevši gelabiju, bilo je izvan svake sumnje ko je Poslanik a.s.
Krađa iz nužde
U vrijeme halife Omera desio se ovakav slučaj: Sluge nekog Abdurrahmana ibn Hativa ukrali su devu nekog Muznija. Kada je bio obaviješten o krađi, smatrajući da se radi o običnim lopovima, halifa Omer je odlučio da se izvrši Kur'anska odredba i da im se odsječe ruka. Kasnije se, tokom ispitivanja, međutim, ispostavio da su to bile sluge s kojima se vrlo loše postupalo i da ih je siromaštvo i stalno gladovanje prisilio na krađu kada se sa cijelim slučajem detaljno upozna, halifa je naredio da se kazna ne izvrši. Naprotiv, naredio je Abdurrahman ibn Hatibu da ispalati Muzniju 800 iako je ovaj tražio samo 400 dirhema. Uz obeštećenje, Abdurrahman je, dakle, morao da plati i kaznu za nehuman odnos prema slugama.
STRPLJENJE
“Omer ibn el-Hattab je jednom prilikom rekao: “Kad me god zadesi nesreća, u njoj nađem četiri blagodati.
Prva je da nesreća ne biva u mojoj vjeri, druga da nije veća nego što jeste, treća da Uzvišeni Allah podari strpljenje i četvrta da ću zauzvrat kao nadoknadu dobiti od Allaha veličanstvenu nagradu, a zatim je proučio ajet koji je nastavak kur'anskog teksta koji govori o ljudima koje zadesi nesreća, pa se strpe: “Njih čeka oprost od Gospodara njihove i milost, oni su na pravom putu.”
Plemeniti ne jede sam
Žena Abdullaha ibn Omera jednom je upitala prigovor svome mužu, pa je on odgovorio:
– Zašto nisi učtiva prema učenjaku?
– Šta da činim? – upita ona.
– Nikada mu nemoj skuhati obrok a da nekoga ne pozoveš da ga pojede s njim.
Ona je tada poslala jednu osobu siromasia koji su sjedili pokraj puta kojim je on prolazio perma džamiji, i poručila im:
– Ne budite na putu, kada on bude prolazio!
– Kada je Abdullah stigao kući, naredio je ženi:
– Pošalji mi po tog i tog.
Njegova žena je tada uzala hrane i poslala onima za koje je on rekao da ih zovne pravdajući se:
– Da sam ih pozvala kući, ne bi se odazvali.
Abdullah joj reče:
– Ja sam želio da sa mnom večeraju. Pošto nikog nije bilo nije htio jesti već je legao gladan.
