Autor: Ikrime bin Seid Sabri
Uzvišeni Allah je rekao: Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (El-Hadždž, 11.) Razlog objave ovog ajeta je postupak jednog čovjeka koji je doselio u Medinu i primio islam. Kad bi mu žena rodila sina i kad bi mu posao išao dobro, govorio je: ”Islam je lijepa vjera.“ A kad mu ne bi žena rodila sina, ili kad bi mu posao išao loše, rekao bi: ”Islam je loša vjera.” Ovaj je ajet objavljen u Medini i njime se pojašnjava da islam nije vjera koja ovisi od profita i propasti. Iskreni vjernici su oni koji uzmu Poslanika, a.s., za svog uzora u svemu. Allah, dž.š., je rekao: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.) Iskreni vjernik je onaj koji je unaprijed spreman dočekati sve što mu Allah, dž.š., propiše. Možete li zamisliti da ima i onih ljudi koji govore: ”Neću klanjati jer Allah nije uz nas. Da jeste, pomogao bi nas do pobjede.” Ima i onih koji kažu: ”Nikad neću ući u Mesdžidu-l-Aksa sve dok ne prestane izraelska okupacija.“ Da li je taj koji postavlja takva pitanja ikad postavio pitanje: ”Zašto Allah nije uz nas?“ Ili: ”Zašto nas Allah ne pomaže?” Sjetite li se kad Allahovih riječi: Ako Allaha pomognete i On će vas pomoći. (Muhammed, 7.)
