Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pametan i uspješan je onaj čovjek kojem Allah podari tevfik nakon što dostigne starost. A tevfik znači da te Allah uputi na ono što je ispravno u svakoj situaciji i da nikada ne budeš prepušten samom sebi, jer je pravo stradalništvo da čovjek bude prepušten sâm sebi i svojoj duši (nefsu) i njezinim hirovima.
Takav čovjek, kako stari, otkriva da mu je potrebno svako djelo koje će ga približiti Allahu. Zato kod njega ne možeš vidjeti želju za sukobima, svađama ili razmišljanju o osveti, niti zaokupljenost odgovorima na mnogobrojna pitanja koja su najčešće formalno-pravne prirode i ne zadiru u temelje vjere, a vrlo često znaju biti i obične provokacije i ismijavanja s vjerom, pogotovo na društvenim mrežama.
Pametan i istinski upućen čovjek, kako stari, otkriva da mu je prijeko potreban samoobračun i ispravljanje vlastitih grešaka. On ne žudi ni za čim drugim osim za pokornošću Uzvišenom Allahu, zatim za dobrim zdravljem kako bi što više dobrih djela mogao uraditi.
Umjesto svađa i konstantnih rasprava o sekundarnim stvarima, a koje se često pretvaraju u pametovanje i dokazivanje učenosti, on se raduje upoznavanju sa vjernicima čija su srca i namjere čisti od natruha licemjerstva, samodopadljivosti i populizma.
Pametan i istinski upućen čovjek zna značenje ljubavi i praštanja, i on iznimno cijeni iskreno prijateljstvo kojem islam pridaje posebnu pažnju.
U stvari, jedna od najvećih težnji mudrih i bogobojaznih ljudi je miran i harmoničan život u svojoj zajednici i džematu, daleko od svađa, jalovih rasprava i zlobe prema muslimanima.
Dok su daleko od istinske mudrosti i bogobojaznosti oni koji su skloni svađama i bespotrebnim raspravama, i čija srca su ispunjena zlobom i zavidnošću prema drugim muslimanima, makar klanjali stotinu rekata nafile dnevno i makar postili Davudov post. Jer, nespojivo je iskreno vjerovanje i bogobojaznost sa zlobom, mržnjom i zavidnošću prema muslimanima.
Zaista je dunjalučki život kratak i brzo prolazi, pa ga iskoristimo u pokornosti Allahu, popravljanju međuljudskih odnosa, dobročinstvu i međusobnom praštanju, jer su dobročinstvo i praštanje osnov sreće na oba svijeta.
