Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U ovom vremenu nijedan narod nije ponižen kao što su poniženi narodi Istoka, odnosno muslimani, i ništa nije iskorištavano – da bi se potkopala njihova prava – kao što je iskorištavana vjera.
Natjerali su ih da govore tamo gdje treba da šute, a ušutkali su ih tamo gdje treba pustiti najglasniji vrisak, kao što budni čuvar vrišti i viče kad vidi drskost bestidnog lopova. Tako se ummet izgubio između ponižavanja oholog i iskorištavanja licemjernog. Vjera se koristi na raznim poljima da opravda nepravdu i smanji njenu opasnost i pogubnost.
Naše je pravo – kao vjernika – da oslobodimo vjeru ambijenta u kojem se iskrivljuje njena istina, kao što je naše pravo – kao građana – da izbavimo zemlju od režimâ koji tlače njen narod i pustoše njeno bogatstvo.
Jedna od činjenica koja zaslužuje da bude objelodanjena i razjašnjena je da ljudi sa sigurnošću znaju da je islam u službi naroda, a ne u službi pojedinca ili elite. Vjera je objavljena od Allaha da služi narodima, i njeni ajeti nisu ukrasi obješeni na zidove zulumćarskih palača, već su to potresi koji uništavaju temelje takvih palača i razbijaju njihovu tiraniju.
Allahova objava nikada nije bila pjesma pjevača i himna šarlatana, već je to vijesnik pravde koji viče na horizontu života osuđujući ugnjetavanje i nepravdu: ”Allah ne želi da ikome nepravdu učini.” (Ali Imran, 108.)
Nije posao islamskih učenjaka i vjerskih službenika da se povode za glavešinama i političkim moćnicima. Zar je to onda išta drugo osim posao ulizica i materijalista?!
Uloga vjere među ljudima nije da potlačeni bude strpljiv sa onim što ga je snašlo od strane zulumćara i tirana. To je zločin. Umjesto toga, islam kaže čovjeku čiji je imetak uzurpiran i čast napadnuta: ”Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, ko pogine braneći svoj život, on je šehid, ko pogine braneći svoju vjeru (čast), on je šehid, i ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid!” (Tirmizi i Ebu-Davud)
Stoga, nikad ne odustaj i nikad se ne predaji. Islam ti stoji na usluzi. On ti u desnu ruku stavlja oružje, a nadu u srce, i upornost u tvoju volju, i zadužuje te da ustraješ u borbi za svoja prava. Allah nije poslao Svoje poslanike da bi se nekolicina pokvarenjaka i zulumćara osjećala ugodno u njihovo ime, već je poslao Svoje poslanike da bi cijelo čovječanstvo sretno živjelo, shodno ajetu: ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)
Dakle, Allahova volja je htjela da vjera služi narodima, a ne da ih iskorištava i ponižava kao slobodne ljude.
Islam nas uči da uvijek i odlučno stojimo uz potlačenog dok ne pobijedi, da se borimo protiv zuluma dok ne bude poražen, da budemo uz narod dok se ne oslobodi svojih otmičara i dok se ne osveti svojim tlačiteljima.
O žrtve represije, siromaštva i uskraćivanja prava, vjera je spuštena (objavljena) na poprište života pored vas, zato stavite svoje ruke u njene ruke. Usta koja naređuju vaše poniženje moraju biti začepljena, stanja koja ubijaju vaša prava moraju biti eliminirana, a praznina koja je ispunila vaša srca pod teretom ropstva mora biti uklonjena zauvijek.
