Njegove fotografije ovog napada obišle su svijet, a on je otkrio kako se skoro slučajno našao na ovom događaju i šta se dešavalo iza fotoaparata.
– Sve se činilo kao rutinski događaj, otvaranje izložbe fotografija iz Rusije. Kada je muškarac u tamnom odijelu i s kravatom oko vrata izvukao pištolj, bio sam iznenađen, pomislio sam da je to samo teatralni dodatak svečanosti. Ali umjesto toga, radilo se o hladno proračunatom atentatu koji se odvijao pred mojim očima i očima drugih koji su prestravljeno počeli da bježe tražeći zaklon u trenutku dok je uredno obrijani muškarac kratke kose pucao u ruskog ambasadora – rekao je fotograf AP-a.
On kaže da je osam hitaca odjekivalo praznim galerijskim prostorom.
– Ljudi su vrištali, sakrivali se iza stubova i ispod stolova ležeći na podu. Bio sam uplašen i zbunjen. Našao sam djelimičan zaklon iza zida i fotografisao sam događaj – dodaje Ozbilici.
Turski fotograf otkriva da je na ovu izložbu došao samo zato što je bila na putu od redakcije do njegove kuće u Ankari.
– Kada sam stigao, govor je već počeo. S obzirom na to da se ruski ambasador Andrey Karlov obratio prisutnima, približio sam mu se da bih ga fotografisao, misleći da će fotografije biti korisne za priče o tursko-ruskim odnosima – objašnjava fotograf.
Kaže da je ambasador govorio “nježno i ljupko” o svojoj domovini, zastajući povremeno zbog prevodioca.
– Sjećam se da mi je palo na pamet kako izgleda smireno i skromno. Onda je došao pucanj i panika u publici. Tijelo ambasadora ležalo je na podu, nekoliko metara od mene. Nisam mogao da vidim krv oko njega, pomislio sam da je možda pogođen u leđa. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim šta se desilo – čovjek je umro ispred mene, život je nestajao pred mojim očima – kazao je Ozbilici.
Dodao je da je atentator govorio o sirijskom gradu Halepu.
– Također je uzviknuo “Allahu ekber“, ali nisam mogao da razumijem ostalo što je govorio na arapskom. Nakon pucanja, hodao je oko tijela ambasadora, lomeći neke od fotografija koje su visile na zidu – prisjetio se fotograf, prenosi Tanjug.
Kazao je da je bio prestrašen i svjestan opasnosti ukoliko se napadač okrene ka njemu.
– Ali prilazio sam po malo i fotografisao čovjeka u izlivu njegovog očaja. Mislio sam: Ovdje sam. Čak i ako budem upucan i povrijeđen, ili ubijen, ja sam novinar. Moram da uradim svoj posao. Mogao bih pobjeći odavde, da ne napravim nijednu fotografiju, ali ne bih imao pravi odgovor ako bi me ljudi pitali zašto nisam fotografisao – objašnjava fotograf svoju odluku da ostane i rizikuje.
Kaže da je tek kasnije u redakciji, pregledavajući fotografije shvatio da je napadač sve vrijeme stajao iza ambasadora dok je on držao govor otvarajući izložbu.
Izvor: Faktor.ba
