Ova djevojka koja je rođena i živjela u Sjenici, gdje gimnazija nosi ime po njenom djedu, u jednoj emisija je pričala o tome zbog čega je odlučila da promijeni vjeru, obuče hidžab i preseli se u Jordan. – Zovem se Jelena Lović, iz Srbije sam, koja je dio stare Jugoslavije, a grad iz kojeg sam, Sjenica, u kojoj muslimani čine 80 posto stanovništva – počela je ona svoju ispovijest, pa nastavila: – Živjela sam u normalnoj hrišćanskoj porodici kao i druge djevojčice u moje vrijeme. Moja porodica je poznata i poštovana u Srbiji. Zbog toga sam imala poštovanje drugih ljudi. Kako dalje kaže, dok je odrastala, imala je dosta prijatelja koji su muslimanske vjeroispovijesti, s kojima je išla u osnovnu, a kasnije i srednju školu. Jednog dana je kroz razgovor s jednom od drugarica pričala o tome šta je ono što je čini sretnom iako ima iste probleme kao i Jelena. U jednom momentu ju je pitala: “Da li želiš da budeš kao i mi?”, na šta je Jezdimirova unuka odgovorila da želi! – Razlog zbog kojeg sam prihvatila islam je bila ta sreća. Ipak, jedina podrška iz moje porodice je bio moj brat. Vremenom je postajalo sve teže, moji roditelji su saznali da sam prihvatila islam i počeli su da negoduju. Morala sam da ih napustim, i to je bila moja najteža odluka – priča dalje Jelena, pa nastavlja: – Svojim roditeljima sam napisala poruku, sve sam napustila i otišla. U to vrijeme, moja najbolja drugarica je bila udata za jednog Arapina i oni su stanovali ovdje u Jordanu. Pozvali su me da dođem kod njih, a iako sam počela da plačem čim sam ušla u avion jer sam shvatila da sam sama i da sam sve ostavila iza sebe, znala sam da je Allah sa mnom! Inače, njen djed Jezdimir Lović je rođeni Sjeničanin, potiče iz siromašne seljačke porodice i do 1940. godine je bio učesnih raznih demonstracija i štrajkova. Kada se vratio u rodni kraj, 1941. godine, postao je zamjenik političkog komesara Sjeničke partizanske čete, a kasnije je izabran i za zamjenika političkog komesara Treće proleterske brigade. Četnici su ga ubili 1943. u selu Krupice iz zasjede, a narodnim herojem je proglašen 14. decembra 1949. godine.
Pogledajte njenu priču:
