Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poštovani čitaoci, dragi postači!
Želeći da vam uljepšamo ovaj mubarek mjesec ramazan i da vam njegove noći i dani budu ispunjeni što korisnijim sadržajima, odlučili smo da vas upoznamo sa bogatom ramazanskom poviješću, prije svega islamskom ramazanskom poviješću, ali i poslaničkom poviješću općenito, tako što ćemo svakodnevno na našem portalu objavljivati najvažnije događaje koji su se desili u ramazanskim danima kroz povijest.
Naravno, najznačajniji ramazanski događaj, općenito, svakako je objavljivanje Kur'ana, pa je logično da to prvo i spomenemo. U mjesecu ramazanu Muhammed, a.s., poslat je kao posljednji Allahov poslanik, kada mu je došao melek Džibril, a.s., dok je on boravio u pećini na brdu Hira i objavio mu pet prvih ajeta sure El-Alek:
1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara,
2. stvara čovjeka od ugruška!
3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
4. Koji poučava peru,
5. Koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
Potvrđuje to i 185. ajet iz sure El-Bekara: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.”
23. ramazana
1. Srušeno Perzijsko carstvo
Dvadeset i trećeg ramazana 31. h.g. (652. godine po Isau, a.s.) u vrijeme hilafeta Osmana ibn Afana, r.a., muslimani su porazili Perzijance i ubistvom njihovog posljednjeg kisre, Jezdedžirda, nestalo je, nekada moćno, Perzijsko carstvo.
2. Rodio se Ahmed ibn Tulun
Dvadeset i trećeg ramazana 220 h.g. (835. godine po Isau, a.s.) u prijestolnici abbasijskog hilafeta, Bagdadu, rodio se Ahmed ibn Tulun. Iako je bio sin turskog roba, njegov otac se pobrinuo da ga dobro odgoji i odškoluje. U Bagdadu i Tarsusu učio je fikh, hadis, tefsir i druge islamske nauke, ali je isto tako dobro poznavao vojne vještine. Kada se vratio iz Tarsusa stekao je povjerenje abbasijskih halifa, zbog svog znanja i hrabrosti, tako da ga je abbasijski halifa Mustein Billah uzeo sebi na dvor kao savjetnika. U to vrijeme je namjesnik ili guverner Egipta bio njegov očuh, Bayik Bey, koji je pozvao Ahmeda ibn Tuluna da mu bude pomoćnik.
Međutim, on je dolaskom u Egipat, 868. godine, brzo preuzeo faktičku vlast i u periodu svoga namjesnikovanja osnovao je državu Tulunida, koja je, osim Egipta, obuhvatala: Šam i Hidžaz.
Bio je veliki graditelj. Sagradio je grad Al-Qatta'i i u njemu veliku džamiju koja je dobila ime po Ahmedu ibn Tulunu. Osim toga, on je 872. godine sagradio prvu bolnicu sa posebnim odjelima u kojoj su pacijenti morali imati posebnu odjeću (kao što je to danas) i u kojoj su se svi bolesnici liječili besplatno. Kasnije su, po uzoru na tu bolnicu, građene slične bolnice diljem islamskog svijeta. Posebno je pomagao i podsticao stalno čišćenje korita Nila i gradio je mostove na njemu. U njegovo vrijeme je pokrenuta proizvodnja papira, šećera, sapuna i unaprijeđena je vojna industrija. Imao je posebno jaku morsku flotu koja je čuvala granicu Egipta na moru. Njegovo vrijeme je bilo vrijeme nauke, graditeljstva i općeg napretka. Umro je 270. h.g. (884. godine po Isau, a.s.).
24. ramazana
1. Sagradžena džamija ”Amr ibn As” u Fustatu
Dvadeset i četvrog ramazana 20. h.g. (5. septembra 641. godine po Isau, a.s.) muslimani, pod komandom Amra ibn Asa, završili su izgradnju prvog mesdžida, odnosno džamije u Egiptu i u Sjevernoj Africi općenito, a to je džamija ”Amr Ibn As” u Fustatu.
2. Umro Ibn Haldun
Dvadeset i četvrtog ramazana 808. h.g. (1406. godine po Isau, a.s.) na ahiret je preselio Zejd Velijjud-din Abdurrahman Muhamed ibn Haldun. Njegovi preci živjeli su na Arapskom poluotoku, pa su se doselili u islamsku Španiju, u Kormonu, a kasnije u Sevilju. Prezime Haldun dobili su po Halidu ibn Osmanu koji je bio učesnik osvajanja Španije. Prilikom pada islamskog Endelusa, njegovi roditelji su doselili u Tunis. Ibn Haldun se rodio 732. h.g. (1332. godine po Isau, a.s.). Prvi učitelj bio mu je otac, a kasnije je školovanje nastavio pred mnogobrojnim učenjacima u Tunisu, Alžiru i Maroku. Učio je fikh, tefsir, hadis, filozofiju, logiku, jezik i književnost. Smatra se pretečom sociologije.
Poznati islamski historičar Lisanudin ibn Hatib spomenuo je mnoga Ibn Haldunova pisana djela, ali je od svega toga sačuvana je samo njegova knjiga ”Tarih el-kebir” (Velika knjiga povijesti ili Opća povijest svijeta) koja sadrži sedam tomova od kojih je prvi tom, kod nas, poznat kao ”Mukaddima” (Uvod).
