Autor: Mirsad Sinanović
Dobrinju su četnici opkolili sa svih strana. Naši komandanti nisu znali šta da rade, a četnici samo što nisu ušli u ovo najveće sarajevsko naselje. Tada je dvadeset najhrabrijih boraca, koje je vodio Memko, krenulo u Dobrinju. Kao pojačanje. Imali su povjerenja u komandanta Kerima. On je imao plan ulaska u Dobrinju…
Došli su navečer na Mojmilo. Bila je mjesečina, četnici su ovo brdo osvjetljavali i raketama. I, kao za inad njima, gusti oblaci okupljali su se sa svih strana i kružili iznad Mojmila. Nadvili su se iznad samog brda. Mrak je postao toliko gust da mu nisu mogle nauditi ni svjetleće rakete.
Ni prst pred okom nije se vidio kad su naši borci krenuli nizbrdo, pored četničkih rovova. Za dvadesetak minuta došli su iznad ceste prema Dobrinji, a onda su utrčali u samo naselje. Dočekao ih je Ismet. Nije bilo vremena za radost. Kerim je bio siguran da ćetnici u sabah napasti Dobrinju 5.
I, to se desilo.
Iz Nedžarića u pravcu Dobrinje 5 krenuli su ozloglašeni specijalci iz Niša. Nisu se krili. Iši su slobodno. Nisu očekivali da će im neko stati na put. Okuražili su se nakon osvajanja Aerodromskog naselja. Nisu ni pomišljali da je u Dobrinju došlo dvadeset dobrovoljaca na člu sa Memkom i Kerimom.
Sve napade naši borci su odbili i krenuli u ofanzivu. Četnicima nije mogla pomoći ni jedinica sa oklopnim transporterima. Memkovi drugovi bili su toliko srčani, da su četnici morali uzmaknuti…
Otklonjene su i barikade kojima je bio blokiran ulaz u naselje. Navečer je u Dobrinju, nakon tri mjeseca, ušao prvi kamion sa hranom. Ovo je početak deblokade, a četnici su preko Dobrinje htjeli povezati Ilidžu, Nedžariće i Lukavicu.
Onda je pala granata. Memku su ruke mahinalno otišle uvis. Napipao je dvije velike rupe u glavi. Krv mu je curila između prstiju. Rukama je mogao zaustaviti. Pritrčao mu je Helać. Svojim velikim šakama vraćao mu je mozak u glavu…
U bolnici u Dobrinji doktor Hadžir ukazao mu je prvu pomoć. Memko je operiran u Koševskoj bolnici…
