Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Savremeni čovjek često traži ”tajnu uspjeha”, kao da je riječ o skrivenoj formuli ili tehničkoj vještini. Međutim, islamska historija, kao i univerzalno iskustvo čovječanstva, jasno pokazuju da su svi veliki uspjesi utemeljeni na nekoliko fundamentalnih principa i pravila. Tri naizgled jednostavna, ali presudna principa – ideja, žrtva i vizija – čine temelj svakog ozbiljnog projekta, bilo ličnog, društvenog ili civilizacijskog, i oblikuju mentalni okvir pojedinaca koji ne pristaju na prosječnost i koji mijenjaju tokove historije.
Nijedna historijska ličnost, nijedan reformator, naučnik ili mislilac, nije ostvario svoj cilj bez jasne ideje.
Međutim, ideja sama po sebi nema težinu sve dok ne pronađe čovjeka spremnog da je nosi, brani, živi i za nju se žrtvuje. Ovo pravilo najjasnije se ogleda u životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov uspjeh nije bio rezultat povoljnih okolnosti, nego snage čovjeka koji je nosio Božansku poruku. Ideja tevhida postala je svjetlo civilizacije tek nakon decenije patnje, bojkota, izolacije, progona te duhovnog jačanja i sazrijevanja.
Ashabi su nastavili put Istine s istom posvećenošću i odlučnošću. Nepokolebljiva vjera hazreti Ebu Bekra, radijallahu anhu, posebno u kriznim trenucima, poput ratova protiv otpadnika, potvrđuje da ideja ne može opstati bez čovjeka koji je organski povezan s njom i spreman je nositi njeno breme. Zatim, Mus'ab ibn Umejr, radijallahu anhu, u svojoj mladalačkoj raskoši i statusu privilegiranog života, izabrao je da žrtvuje ime, bogatstvo i društveni položaj za uzvišenu ideju u koju je vjerovao, postavši prvi daija i učitelj Medine te ključni ”arhitekt” Hidžre.
S druge strane, Bilal ibn Rebbah, svojom jednostavnom, ali moćnom izjavom ”Ehadun, Ehad!”, utjelovljuje samu srž tevhida. Ove njegove riječi postale su trajni simbol predanosti i nepokolebljive vjere.
U modernoj historiji, Omer Muhtar predstavlja isti obrazac. Ideja slobodne Libije bila bi samo pusta želja, da nije imala čovjeka koji je bio spreman nositi je po cijenu svog života. Njegova izjava pred italijanskim sudom: ”Mi se ne predajemo. Mi pobjeđujemo ili umiremo”, potvrđuje da istinske ideje žive kroz borbu, odricanje i žrtvu njihovih nosilaca.
Pogledamo li danas u Gazu, vidjet ćemo možda najjasniji savremeni primjer ovog univerzalnog zakona. Muslimani Gaze su izgubili gotovo sve materijalno, ali nisu izgubili nadu, niti dostojanstvo, niti idejni pravac. To je zajednica koja i u najtežim okolnostima svjedoči da uzvišena ideja može nadživjeti ruševine, da volja može nadjačati strah i da posvećenost odbrani ideje može biti snažnija od smrti.
Nema uspjeha bez truda i odricanja, niti odricanja bez istinske posvećenosti
Ovo pravilo upozorava na jednu od najraširenijih zabluda našeg vremena: da se veliki rezultati mogu postići na lahak način. Svako ko je postigao nešto vrijedno divljenja zna da je cijena uspjeha kontinuirani napor, strpljenje i dugotrajno ulaganje sebe.
Ovo pravilo potvrđeno je kroz sve ključne stranice islamske historije. Tokom formiranja prve muslimanske zajednice u Medini, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi su prošli nesvakidašnju fazu odricanja. Oni su dokaz da nema promjene bez žrtve i da se ništa veliko ne gradi preko noći.
Kur'an vrlo jasno postavlja princip: ”Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?” (Ali Imran, 142.)
Uspjeh nije produkt želja, nego dugotrajnog ulaganja sebe u ideju u koju se vjeruje.
Nema posvećenosti bez jake volje, niti jake volje bez vizije
Treće pravilo odražava univerzalnu istinu: posvećenost bez volje ne opstaje, volja bez vizije ne ostvaruje ništa. Samo vizija daje volji smisao i snagu da pretvori ideje u stvarnost. Ona je duhovni kompas i snaga koja oblikuje ne samo pojedinca, nego i sudbinu zajednice.
Historija je svjedok da najveći lideri, poput hazreti Omera, radijallahu anhu, nisu bili snažni samo zbog organizacijskih sposobnosti. Njihova snaga proističe iz vizije – jasnog, uzvišenog ideala pravde, reda i odgovornosti koji je nadilazio njih same.
Kada se ove tri komponente spoje – ideja, žrtva i vizija – nastaje izuzetna ličnost. Takvi ljudi nisu samo produkt svog vremena; oni oblikuju vrijeme. Oni se ne plaše iskušenja i bola koji prate napredak, niti težine koja prati odgovornost.
Zato, u vremenu u kojem dominira površnost, ova tri temelja postaju presudna: ideja koja čisti namjeru, žrtva koja oblikuje karakter i vizija koja čovjeka čini dostojnim budućnosti. Na njima se rađa generacija koja svoj život neće mjeriti okolnostima u kojima je živjela, nego tragom koji ostavlja iza sebe.
