Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Smutnje, nedaće i krize koje su danas preplavile muslimanske narode, uključujući skrnavljenje muslimanskih svetinja, izrugivanje s našom vjerom i Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, do agresije i okupacije muslimanskih zemalja, sistematskog ubijanja i protjerivanja muslimana i pljačkanja muslimanskih resursa, te potpune kontrole političkih i drugih odluka muslimana, rezultirali su time da su mnogi muslimani dovedeni u iskušenje snagom naših neprijatelja, toliko da uveličavaju njihovu moć i gledaju na njih kao da su svemoćni i sposobni za sve, da imaju informacije, da sve prate i da sve znaju.
Usljed takvog poimanja stvarnosti, slabost je obuzela srca mnogih muslimana, toliko da su izgubili vjeru i ubijeđenost u Allahovu pomoć i podršku, te u promjenu stanja nabolje i prelaska iz stanja poraza u stanje pobjede, iz stanja poniženja u stanje slave i ponosa.
Stoga je neophodno upozoriti muslimane koje je ophrvala slabost (vehn), koje je savladao strah i malodušnost, da ne gube nadu, da ne padaju u očaj i da ih ne obmanjuje snaga naših neprijatelja, jer Svemogući Allah uništava spletke nevjernika i protivnika islama, kao što se navodi u ajetu: ”Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna. Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.” (El-Enfal, 17.-18.)
Allah će sigurno oslabiti spletke i snagu nevjernika, i oni će na kraju biti poraženi i poniženi, jer se Allahov zakon (sunnetullah) ne mijenja, a jedan od Allahovih zakona je i osnaživanje istine, a slabljenje laži i zablude, te konačna pobjeda vjernika, a poraz nevjernika.
Međutim, sve ovo zahtijeva od muslimana da se prvo iskreno i istinski vrate svojoj vjeri, da se pridržavaju Allahove objave, Kur'ana, i da slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi bili dostojni Allahove pomoći, podrške i pobjede, shodno ajetu: ”Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.” (En-Nur, 55.)
Zatim, mora nam biti jasno da je zakonitost uništavanja kolovođa nevjerstva, zulumćara i tlačitelja, bez džihada, prestala još u vrijeme poslanstva Musaa, alejhi selam, kada je Allah izbavio Benu Izraelćane čudom (mu'džizom) razdvajanja mora, a porazio faraona i njegovu vojsku utapanjem u moru nakon što su Musa, alejhi selam, i njegov narod spašeni.
Govoreći o toj vrsti kazne zulumćara i neprijatelja Allahovih poslanika i njihovih sljedbenika, šejhul-islam Ibn Tejmijje, rekao je: ”Prije objavljivanja Tevrata, Allahov zakon bio je da je On kažnjavao Svoje neprijatelje i neprijatelje Svojih poslanika kaznom od Sebe, pa je Nuhov narod uništen potopom, Hudov narod uništen je ledenim vjetrom, Salihov narod uništen je užasnim krikom, Šuajbov narod uništen je kaznom iz oblaka, Lutov narod uništen je utjerivanjem u zemlju, a faraon i njegov narod uništeni su utapanjem u moru.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.” (El-Kasas, 43.)
A kada je Allah objavio Tevrat, On je sljedbenicima knjige (ehlul-kitab) naredio džihad, pa su se neki od njih povukli (nisu željeli učestvovati u džihadu), a neki su se pokorili Allahovoj naredbi, tako da se cilj Allahove poslanice nije mogao postići osim znanjem i snagom.” (Ibn Tejmijje, El-Dževabus-sahih limen beddele dinul-Mesih, V/101.)
Shodno tome, današnje čekanje muslimana da Allah kazni za njih one koji ne vjeruju u Allaha i koji se bore protiv islama i muslimana, je čekanje gdje mu nije mjesto i kad mu nije vrijeme.
Uzvišeni Allah je davno propisao džihad kao ibadet, i Njegova kazna nevjernika i zulumćara koji se bore protiv islama i muslimana i koji im nasilje čine, treba biti rukama muslimana, odnosno džihadom na Allahovom putu, a ne čudom ili mu'džizom.
Zatim, treba jasno naglasiti da islam nikada nije poražen, niti će biti poražen, već generacije muslimana koje pripadaju islamu samo po imenu i koje su daleko od islama u svom životu i svojoj praksi, doživljavaju poraze i poniženja, a ne islam. Jer, onaj ko ostavi islam, ko ostavi Allahovu uputu nakon što mu je postala jasna, on ne zaslužuje pobjedu i podršku, i on neće kušati slast lijepog i dostojanstvenog života.
Uzvišeni Allah objavio je: ”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El-Ma'ida, 54.)
Sve navedeno znači da islamski ummet neće pobijediti osim kada potvrdi tevhid, vjeru u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, i ustraje na tom putu poput Ibrahima, alejhi selam.
Islamski ummet neće pobijediti dok ne pokaže sabur i strpljivost poput Nuha, alejhi selam, koji je skoro deset stoljeća strpljivo pozivao svoj narod u vjeru u Allaha, dželle šanuhu, i nije očajavao i gubio nadu u Allahovu pomoć i pobjedu.
Islamski ummet neće pobijediti dok ne bude ubijeđen u Allahovu pobjedu u najtežim trenucima, poput Musaa, alejhi selam, koji je u trenutku kad mu je faraonova vojska bila za petama, a more pred njim, i kada je njegov narod pomislio da je to neizbježni kraj i propast, bio siguran u Allahovu pomoć i pobjedu.
I na koncu, islamski ummet neće pobijediti dok ne bude spreman na borbu i žrtvu na Allahovom putu i dok i najveća iskušenja ne bude dočekivao sa osmijehom i potpunim ubjeđenjem u Allahovu pomoć, podršku i pobjedu, poput našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je svom vjernom drugu Ebu Bekru, radijallahu anhu, u trenutku kada je mušrička potjera bila pred pećinom u kojoj su se sklonili, rekao: ”Ne boj se, Allah je sa nama.”
