Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ima ljudi koji, kad je riječ o filozofiji ratovanja, pribjegavaju teoriji da je za rat potrebna saglasnost obje strane. Mi nismo pristalice ove teorije, iz prostog razloga što je to definicija ljubavi, a ne rata.
Mnogi ratovi biraju tebe, a ne biraš ti njih, ti se samo nađeš u njihovom grotlu protiv svoje volje. Mi nismo započeli rat sedmog oktobra, mi smo samo započeli ovu bitku, a rat je počeo prije nego što smo se i rodili. Čim smo otvorili oči na ovom svijetu, našli smo se na bojnom polju, i bili smo između dva moguća izbora: života poniženih ili smrti ponosnih. A budući da mi ne znamo osim da budemo ponosni, nije bilo teško izabrati.
Prije nego što je Britanija ušla u Drugi svjetski rat, premijer Chamberlain je bio sklon da ne uđe u rat, pa mu je Winston Churchill rekao: ”Dali su ti izbor između sramote i rata, a ti si izabrao sramotu, a rat će ti svakako biti nametnut.”
Mnogi ratovi, čak i ako izgledaju napadački, imaju odbrambenu svrhu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je s vojskom na Tebuk u pohod koji je izgledao napadački, ali istina je da je svrha pohoda bila odbrambena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je u pohod na Tebuk preventivno, tek nakon što je saznao da su se Bizantinci okupili s ciljem da napadnu muslimane. Dakle, to je rat koji spada u ono što pravnici nazivaju odbrambenim džihadom. To je razlog koji je doveo do preduzimanja kaznenih mjera protiv trojice ashaba koji su izostali iz pohoda, jer je napadački džihad kolektivna obaveza (fardi kifaje) i nema grijeha za one koji se u njega ne upuštaju, dok je odbrambeni džihad individualna obaveza (fardi ‘ajn), i griješan je onaj ko izostane iz takvog džihada.
Ovakva je bila i naša bitka 7. oktobra, odbrana prerušena u napad, preventivni korak koji je imao za cilj preduhitriti neprijatelja. Ovaj rat bi bio da smo ostali u svojim kućama i rovovima, ali smo mi izabrali iznenađenje umjesto da budemo iznenađeni, i da zadamo udarac prije nego primimo udarac. Dali su nam izbor između sramote i rata, pa smo mi izabrali rat, jer dobro znamo da poslije sramote nema ništa osim rata.
Osam mjeseci, a odlučnost nije oslabila. Ubica se umorio, ali se žrtva nije umorila. Projektili ”Al-Yassin” rječitiji su od visina i vrhova poniženja i sramote, a Ghoul snajperisti su elokventniji od svih govornika, jer govore jedini jezik koji ovaj svijet razumije, jezik metaka.
Neka je selam na brigade ”Al-Kassam” juče, danas, sutra i do Sudnjeg dana!
Neka je selam i spas njihovim licima izbrazdanim naporom i umorom!
Neka je selam i spas njihovim prstima koji pritiskaju okidač!
Neka je selam njihovoj krvi i njihovim dušama, jer je Allah kupio njihove živote i imetke u zamjenu za Džennet koji će im dati. Ljubimo njihova stopala stotinu puta, jer je čast da čovjek stavi svoje usne na stopala koja je Allah učvrstio u borbi na Njegovom putu.
Mi – kao i svi narodi na zemlji – želimo da imamo slobodnu domovinu, koju bismo gradili kamen po kamen, da imamo prekrasne domove koji neće biti sravnjeni tenkovima, i žene čija tijela neće biti raskomadana granatama, i djecu koja neće bombardovati avioni i oduzeti im živote prerano, i džamije čije kupole neće biti srušene na njihove graditelje, i univerzitete koji se neće u sekundi pretvoriti od naučnih zdanja u hrpe ruševina, i bolnice u koje okupatorska noga neće moći kročiti.
Mi volimo život i volimo da naša djeca završe fakultete umjesto da budu rano sahranjena, volimo da imamo vjenčanja a ne sahrane. Ali izgleda da život na ovom svijetu neki ljudi ostvaruju samo smrću, a sudbina je da to budemo mi.
Došli smo na ovaj svijet i našli smo se pred Allahovim obećanjem. Uzvišeni Allah je objavio da će potomke majmuna i svinja staviti na strašne muke, a Njegov Poslanik, sallallahua lejhi ve sellem, obećao je da ćemo mi biti u Bejtul-Makdisu i na njegovoj periferiji, držeći se istine, i da nam neće nauditi oni koji nas iznevjere i ostave.
Došli smo na ovaj svijet i otkrili da je prije više od hiljadu i četiri stotine godina naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najbolji džihad tog dana bit će džihad u Askalanu.”
Mi smo tu po Allahovoj naredbi, da čuvamo Kuds čak i ako krvarimo, i po naredbi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čak i ako rasplačemo naše najmilije i naše prijatelje, tješi nas to što ostajemo postojani uprkos cijelom svijetu.
Tješe nas Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Ostat će tako sve dok ne dođe Allahova odredba”, tj., dok Isa, alejhi selam, ne siđe na zemlju.
Kakvog li dobitka za pobjednike, a kakvog li gubitka i nesreće za one koji su nas iznevjerili i ostavili, a mi oružje nećemo ostaviti i nećemo ga odložiti.
