Izraelski krugovi vjeruju da se Izrael nalazi pred neviđenom historijskom prilikom da promijeni stratešku ravnotežu na Bliskom istoku, opisujući je kao ‘priliku jednom u sto godina’ za stvaranje značajne zone utjecaja nad sirijskim područjima pod kontrolom Druza i kurdskih snaga.
Zamjenik predsjednika komiteta za vanjske poslove i sigurnost Kneseta Zvi Hauser rekao je: ‘Ova prilika može pružiti mogućnost održavanja drugačijeg puta granice od onog na koji je Izrael bio primoran da se povuče 1974., sada postoji rijetka historijska prilika u kojoj se velika dostignuća mogu postići u kratkom vremenskom periodu.’
‘Danas je pred nama jedna od mogućnosti, u okviru koje se može uspostaviti novi režim u Siriji po relativno niskoj cijeni i s velikim izgledima za uspjeh. Dizajn sirijske sfere nakon Asadovog režim će uticati na balans snaga u cijeloj regiji’, rekao je Hauser.
On je objasnio da ‘kako bi realizirao ovu priliku, Izrael mora djelovati kao regionalna supersila, raditi aktivno, razmišljati o velikim stvarima. Ovo je ograničeno taktičko razmišljanje za fokusirana vojna dostignuća ili sjedenje na zidu… u promjeni strateške stvarnosti koju diktiraju druge regionalne supersile, na čelu s Turskom.’
Dodao je da su ‘Privremeno zauzimanje tampon zone na Golanskoj visoravni i kontrola južne planine Hermon taktički koraci koji ne predstavljaju prikladan strateški odgovor koji će realizirati veliku priliku koja se ukazala.’
Zvi Hauser se posebno fokusirao na poziciju Turske u rješavanju sirijske krize.
Objasnio je da je ‘Turska tokom godina ulagala u razvoj saveznika i uspostavljanje središnjih sfera utjecaja u Siriji, te je učinkovito okupirala teritorij u Siriji, dok je protjerala kurdsko stanovništvo s područja nekoliko puta većih od Golanske visoravni. Sada ubire plodove, proširujući svoje granice na račun sirijskog teritorija pod kontrolom Kurda i uspostavljajući sunitsku islamsku državu na ostatku teritorija – državu koja bi mogla biti neprijateljska prema Izraelu.’
‘Evidentna je strateška sljepoća Izraela od Arapskog proljeća i početka građanskog rata u Siriji do danas. Od 2012. godine, čak i prije nego što su Rusi ušli u Siriju, Izrael je trebao stvoriti strateške odnose s Kurdima i Druzima u Siriji. Izraelski vojni ešalon odlučio je ući u taktičko-vojnu zonu udobnosti, opisujući postignuća između dva rata na ovim prostorima kao strateške ciljeve, dok je politički ešalon zatvorio oči.’
‘Sada, 2024., situacija je drugačija, ali princip ostaje isti – prozor mogućnosti je uzak, a neuspjeh u njegovom iskorištavanju bit će razlog za plakanje generacijama’, rekao je.
Hauser smatra da ‘u svjetlu napora Turske da očuva jedinstvo Sirije i transformira je u protvizraelsku sunitsku islamističku državu, Izrael mora pokušati promijeniti tok granice i uspostaviti učinkovit odbrambeni pojas protiv budućih prijetnji, uključujući slabljenje jordanske vlasti, uz rastavljanje Sirije na područja prema postojećim etničkim i vjerskim podjelama.’
Hauser je dodao da unutar ovog okvira možemo identificirati dvije ključne skupine: ‘Druzi, čiji glavni dio stoji na putu regije uz granicu s Izraelom, i Kurdi koje podržavaju Sjedinjene Države i koji su prisutni u sjeveroistočnom dijelu Sirije. Ove dvije skupine sposobne su stvoriti prirodne partnere za Izrael, a njihovo jačanje poboljšat će njegov strateški položaj i uspostaviti njegove interese u tom području’.
On vjeruje da kroz političku, ekonomsku i vojnu podršku za Kurde i Druze, Izrael, u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, može pomoći u stvaranju autonomnih oblasti koje bi dovele do stabilnosti i ublažavanja radikalne kontrole u tom području.
‘Ovo je historijski trenutak koji se ne smije propustiti, a Izrael je obavezan da djeluje odlučno, brzo i prije svega hrabrošću kako bi se osigurala njegova sigurnost i otpornost u budućnosti.’
