SAFF

Izraelsko-iranski sukob na tlu Sirije

Facebook
Twitter
WhatsApp

Autor: Abdulrahman al-Rashed

Preveo: Abdullah Nasup

Zbog velike štete koju su pretrpjele Asadove snage u dosadašnjem ratu, što se negativno odražava na njihovu sposobnost da kontroliraju situaciju u vlastitoj zemlji, svjetskim i regionalnim silama je veoma stalo da se postigne sporazum o prekidu rata i dođe do mirovnog rješenja koje bi, razumije se, bilo po volji silama koje podupiru Asada, naročito je Iran zainteresiran za takvu vrstu mirovnog rješenja. Izrael, pak, ne pristaje ni na kakvo mirovno rješenje koje bi Iranu osiguralo vojno prisustvo u Siriji, jer to smatra prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu poslat će poruku takvog sadržaja ruskom predsjedniku Vladimiru Purtinu, čovjeku koji drži konce rješenje sirijske krize u svojim rukama. Netanyahu je poručio: “Ne protivimo se mirovnom rješenju u Siriji, ali se oštro protivimo svakoj mogućnosti vojnog prisustva Irana ili njegovih marionetskih paravojnih organizacija u Siriji.”

Ono o čemu bi valjalo povesti pažnju kada je u pitanju vojno prisustvo i ostanak Irana ili njegovih marionetskih milicija u Siriji, jest činjenica da to predstavlja ozbiljnu prijetnju regionalnoj ravnoteži i nacionalnoj sigurnosti susjednih muslimanskih zemalja: Turskoj, Jordanu, pa i nacionalnoj sigurnosti zaljevskih zemalja. I to mnogo veću nego što predstavlja za Izrael. To je zato što postoji realna mogućnost da Iran i Izrael postignu nivo međusobnog razumijevanja koji će dovesti do toga da Iran više neće imati potrebu da koristi Hezbolah za izazivanje tenzija sa Izraelom, ali agresivna iranska politika prema sunijskim zemljama u regiji će se nastaviti i u budućnosti, i nije izvjesno kad bi, i da li bi uopće mogla prestati.

Izrael se sigurno neće zadovoljiti s pukim garancijama Irana ili sirijske vlade pod iranskim utjecajem kao dovoljnim za prihvatanje dugoročnog ostanka hiljada vojnika iz Irana ili pripadnika iranskih marionetskih paravojnih formacija u Siriji.

Primjetno je da Izrael, koji se tokom svih godina rata u Siriji suzdržavao od komentiranja razvoja situacije, sada počinje da komentira dešavanja vezana za mirovne pregovore. Razlog bi mogao biti to što je postizanje mirovnog sporazuma sada izglednije nego prije. Izrael je od samog početka bio protiv bilo kakve promjene režima u Siriji, jer je sa režimom porodice Asad uživao u višedecenijskoj mirnoj koegzistenciji. Kada je u pitanju sigurnost Izraela, Asadov režim je uprkos ispraznim verbalnim napadima, junačenju i diplomatskom bojkotu, sa stanovišta Izraela uvijek smatran mnogo pouzdanijim i manje opasnim od Egipta i Jordana, s kojima Izrael ima diplomatske donose i potpisan sporazum o miru. No, ono što je pomrsilo izraelsku političku i sigurnosnu računicu je drastičan gubitak vojnih sposobnosti Asadovog režima i nastojanje da to nadomjesti s Irancima i njima lojalnim sektaškim milicijama iz različitih dijelova svijeta.

Asadov režim bez učešća ruskih snaga nije u stanju da osigura mir, održava red i uvede sigurnost na području sirijskih sela i gradova. Nije skriveno da ruske vojne i policijske snage u Halepu i nekim područjima oko Damaska vrše ovu zadaću umjesto Asadovog režima. Nužno je, dakle, da neka strana sila po potpisivanju mirovnog sporazuma ostane neko vrijeme na sirijskom tlu kao garant mira i sila koja održava red i sigurnost, pa se nameće pitanje da li su ruske vojne i policijske snage prihvatljiva alternativa iranskim nacionalnim snagama i plaćeničkim milicijama. Regionalne zemlje, ponajprije tu mislim na Izrael, Jordan i zemlje Zaljeva, najvjerovatnije ne bi imale ništa protiv da ruske, pa i snage nekih drugih zemalja preuzmu na sebe tu ulogu. Važno je da Iran i njegovi pipci budu udaljeni. To, opet, otvara niz drugih pitanja: je li Rusija spremna da preuzme tako veliku ulogu; da li je Asad spreman da se odrekne Irana; i hoće li Iran pristati da samo tako napusti „sirijsku trpezu“.

Ne zaboravimo da je Iran mnogo zagorčao život Amerikancima u Iraku koristeći terorističke organizacije u čemu im je Asadov režim svesrdno pomogao, kao što sada rade sa Saudijskom Arabijom u Jemenu, ili kao što konstantno rade sa Izraelom posredstvom Hezbolaha.

Po mom sudu, uspjeh mirovnog sporazuma u Siriji zavisi od definiranja uloge Irana i njegovih plaćeničkih milicija. Vrlo je važno da se nova američka administracija slaže sa stavom većine zemalja u regiji da je nužno zaustaviti iranski ekspanzionizam i spriječiti Iran da pod svoj utjecaj stavi vlade Iraka, Sirije i Libana, jer će od rješenja tog pitanja u mnogome zavisiti okončanje rata u Siriji i izgled mirovnog sporazuma.

 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA