Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ljudsko srce obolijeva, kao što obolijeva i tijelo. A jedno od najtežih oboljenja srca jeste nemar (gaflet) i zaborav Allaha. To je bolest koja obavija srce, zasljepljuje ga i uskraćuje mu svjetlo upute, pa čovjek izgubi osjećaj za ono što je istinski važno, izgubi sposobnost da razlikuje istinu od laži, a njegovo srce otvrdne i postane bezosjećajno.
Stoga kažemo da najveća propast koja čovjeka može snaći nije siromaštvo, nije bolest, niti gubitak položaja. Najgora propast jeste nemar, kada čovjek zatvori oči pred onim što je najvažnije i zanemari temelje na kojima se gradi i njegov dunjaluk i njegova vječnost.
Danas svjedočimo kako se ova bolest nemara širi poput zaraze: postala je hronična, duboko usađena u srca, oblikovala je našu svakodnevnicu i unakazila duh našeg vremena. Koliko li je porodica razoreno, koliko mladih izgubljeno, koliko snova ugašeno, sve zbog toga što su srca i umovi otupjeli i prepustili se nemaru.
Čovjek živi između dvije krajnosti: s jedne strane ga sputavaju sitnice i prolazne obaveze, a s druge mu izmiču riznice dobra koje su mu pred očima. I tako prolazi život u praznom hodu.
Zar nije čudno da čovjek zanemari ono najdragocjenije što mu je dato: vrijeme, razum i srce, a da mu dani i godine prolaze bez ikakvog ploda? Vrijeme ga sustiže, starost ga pritiska, a on ostaje bez ostvarenja vrijednog spomena nakon što napusti dunjaluk.
Zato je nužno da čovjek stalno preispituje samog sebe, da stavi na vagu svoje dane i svoja djela. Ako vidi da mu tas dobrih djela i uspjeha preteže nad tasom grijeha i gubitka, neka se raduje, jer je to znak života i napretka. Ali ako gubici prevladaju, neka se probudi, jer je to alarm koji upozorava na veliku opasnost. Onaj ko ostane na istom putu, bez provjere, samopreispitivanja i razmišljanja, riskira da padne u provaliju vječne propasti.
No, svaki put ima svoje prepreke i svaki putnik nekad posrne. Zato je Allah objavio Kur'an kao lijek i istinsko utočište. Da nije bilo popravljanja i povratka u okrilje Allahove milosti, ashabi nikada ne bi dostigli stepen siddīka, šehida i dobrih ljudi.
Šejtan i njegovi pomagači pokušavaju da ti presjeku put na stotinu načina koji ti nikada ne bi pali na um. Zato se ne predaji i ne očajavaj! Jer, tvoj Uzvišeni Gospodar je tvoj Zaštitnik i On nikada neće dozvoliti da propadnu tvoja dobra djela i tvoja iskrenost prema Allahu.
Ako u životu izgubiš sve, nikada nemoj izgubiti svoju iskrenost prema Gospodaru svjetova. To je tvoje glavno bogatstvo i uže spasa.
Ono što najviše smiruje srce vjernika jeste svijest da Allah nikada ne ostavlja čovjeka izgubljenog, sve dok se on oslanja na Allaha i traži Njegovu pomoć.
Ko učini da mu ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bude veća od svega drugog u životu, neće ga zadesiti ništa osim dobro, pa makar se cijeli svijet okrenuo protiv njega.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na prolaznost i bezvrijednost dunjaluka, rekavši da dunjaluk ne vrijedi ni kolik’ krilo komarca. Zato ”ubijaj” svoju tugu radom na Allahovom putu. I znaj da nijedno iskušenje ne dolazi osim da vjernik pobjegne Allahu, da svoju brigu i tugu Njemu iznese u tišini noći na sedždi i u skrušenoj dovi, a to je dokaz Allahove ljubavi. Pa zar je nagrada za ljubav išta osim ljubav, koju je Musa, alejhis-selam, izrazio riječima: ”Požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.” (Ta-Ha, 84.)
Znaj da pokoravanje mjerilima ljudi i njihovim površnim željama ne donosi ni ugled ni visoke stepene u Džennetu. Samo odbacivanjem svega što te veže za niskosti ovoga svijeta, poletjet ćeš u imanske visine.
Većina porodica koje obole od ljubavi prema dunjaluku, odgajaju djecu da se utrkuju u djelima ovosvjetskih koristi i pokoravanja strastima. Malo je onih koji djecu podstiču da se natječu u djelima koja donose korist u vječnosti.
Kakav je to jadan život u kojem ti vjera nije ono najdragocjenije što posjeduješ, što si spreman braniti i životom i imetkom. Tako da, kada sretneš svoga Gospodara na Sudnjem danu, možeš reći: ”Gospodaru moj, da si me vratio na dunjaluk, ne bih mogao uraditi više nego što sam učinio.” To je razumijevanje vjere i života koje pobjeđuje šejtana, briše grijehe, uzdiže čovjeka na visoke stepene gdje će biti u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima.
To se ne postiže osim natjecanjem u dobrim djelima u ime Allaha. A onaj ko to čini, prouči pet ili deset džuzeva Kur'ana odjednom, i ne umara se. A onaj čije je srce oboljelo od ljubavi prema dunjaluku, zapne već kod prvog džuza i ne može dalje.
Stoga, ako osjetiš da ti noge posrću, da ti je srce otvrdlo, da ti je ibadet postao težak, učini iskrenu tevbu, pokaj se Allahu i približi Mu se sadakom, dobrim djelima i stalnim zikrom.
Ističući vrijednost zikra, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje je rekao: ”Zikr daje snagu onome koji spominje Allaha, tako da on uz zikr učini ono što tijelo samo ne bi moglo podnijeti. Lično sam svjedočio nevjerovatnoj snazi šejhul-islama Ibn Tejmijje u njegovom hodu, govoru, hrabrosti i pisanju. Pisao je u jednom danu onoliko koliko bi prepisivač prepisivao za sedmicu ili više. Vojnici su također svjedočili njegovoj snazi u borbi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je svoju kćerku Fatimu i Aliju, radijallahu anhuma, da svake noći, kada legnu u postelju, izgovore 33 puta ‘subhanallah’, 33 puta ‘el-hamdulillah’ i 34 puta ‘Allahu ekber’. Kada je Fatima, radijallahu anha, zatražila od njega slugu, žaleći se na teškoće mljevenja i rada, on ju je podučio ovome zikru i rekao: ‘To vam je bolje od sluge.”’ (El-Buhari i Muslim).
Nećeš postići Allahovo zadovoljstvo sve dok Mu ne budeš pokoran, dok se ne budeš natjecao u dobru i dok ne spoznaš Allahovu veličinu. Tada ćeš ostvariti bliskost sa Allahom kojoj ništa ne može parirati. Ali to neće biti moguće bez iskrenosti u riječima, djelima i dovama. Prava propast je da te drugi preteknu kod Allaha, a ti ostaneš nemaran.
Ne dozvoli šejtanu da te navede da zaboraviš Allaha, a prvi korak zaborava je upadanje u zamku nemara. Život je kratak, rokovi su određeni, a smrt dolazi iznenada. Pa, ne dozvoli da te zatekne u nemaru, uronjenog u igru i zabavu.
