Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Nastoj da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti, a kada te neka nedaća pogodi nemoj reći: ‘Da sam uradio tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i uradio je šta je htio.’ Zaista, ‘da sam’ otvara šejtanu mogućnost djelovanja.” (Muslim)
Pored mnoštva drugih pouka i poruka koje u sebi krije, ovaj hadis sadrži i strategiju buđenja islamskog ummeta, i ona je upravo tema ovog teksta.
A šta znači biti jak vjernik? To znači da naša vjera nije samo na jeziku, nego u pogledu, u stavovima i odlukama. To znači da ne bježiš sa životnog ”bojnog” polja, da ne šutiš pred zlom i ne savijaš glavu pred nepravdom, silom i tiranijom.
Jer, neprijatelji islama se ne boje mnoštva naših formalno obavljenih rekata namaza i drugih ibadeta. Ono čega se zaista plaše jesu oni koji su, putem namaza, posta, sadake, hadža, i ostalih ibadeta, istinski osnažili svoj iman, onih koji znaju šta znači nositi istinu u vremenu zablude, pa makar ih bilo malo.
Budući da su muslimani danas postali slabi i poniženi, ne zato što ih je malo, već zato što su izgubili vrijednost, onda je jasno da smo u najvećoj potrebi za snažnim i jakim vjernikom, jer samo preko jake vjerničke ličnosti islamski ummet može se uzdići i izaći iz postojećeg stanja. Ličnost drugog pravednog halife muslimana, hazreti Omera, radijallahu anhu, oduvijek je bila oličenje snažnog vjernika, pa je s pravom možemo uzeti kao mjerilo i uzor, i po njegovim riječima i djelima prosuđivati značenje spomenutog hadisa.
Uzvišeni Allah je, još u ranoj fazi islama, osnažio islam upravo sa hazreti Omerom, radijallahu anhu, i islam se neće ponovo uzdići osim s onima koji su poput hazreti Omera. Zato je od izuzetne važnosti da se upoznamo sa osobinama koje je Allah podario hazreti Omeru, kako bismo znali šta znači biti snažan vjernik u vremenu velikih iskušenja i smutnji.
Hazreti Omer, radijallahu anhu, primjer je jakog vjernika koji je islam prihvatio svojim srcem i svojim razumom, i čiji se iman povećao kroz razmišljanje o Allahovim svojstvima savršenstva i Allahovim ajetima. On je dosegao razumijevanje čiste mudrosti iza Allahovih naredbi i zabrana, pa ih je slijedio sa istinskim ubjeđenjem.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Allah, dželle šanuhu, dao je istinu u Omerovom govoru i u njegovom srcu.” A Ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: ”Nijedna situacija nije zadesila muslimane, a da ljudi nisu kazali svoje mišljenje o tome, pa bi i Omer izrekao svoj stav. Potom bi bio objavljen ajet koji je bio u skladu sa onim što je rekao Omer.” (Et-Tirmizi)
To nije bila puka slučajnost. To je bila snaga i dubina spoznaje i bistrina vjerničkog pogleda.
Nasuprot tome, slab vjernik je onaj čije vjerovanje je zasnovano na formalizmu i površnom shvatanju Kur'ana i Sunneta, pa ga vidiš kako paniči u teškoćama i kako poklekne pred strastima i prohtjevima.
On je posvećen vanjskom ispoljavanju pobožnosti i maksimalno se trudi da, koristeći se komericjalnom logikom, poveća broj nafila i dobrih djela koja su lahka i koja ga ništa ne koštaju, dok i pored toga njegova nutrina ostaje prazna. Takvi ljudi su sušta suprotnost jakom vjerniku.
Stoga ne čudi to što je hazreti Omer udarao svojim štapom čovjeka koji je pokazivao pretjeranu (lažnu) pobožnost i vještački smiren hod, govoreći mu: ”Ne umrtvljuj našu vjeru, Allah te usmrtio!”
Iako je neizmjerno volio namaz – posebno noćni namaz – i podsticao na njega, govoreći: ”Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz”, hazreti Omer je također govorio: “Ne gledajte u čovjekov post i namaz, već gledajte da li je iskren kada govori, da li je povjerljiv kad mu se nešto povjeri, i koliko se suzdržava kada je pred iskušenjem (izazovom).”
Također je govorio: “Vjera nije u bučnom ibadetu noću, već u istinskoj bogobojaznosti.”
Hazreti Omer je dobro znao da namaz nije sam sebi svrha, već je to ibadet koji nas približava Allahu i najbolje odgojno sredstvo.
Osobine onoga ko iskreno i predano klanja namaz su: istinoljubivost, pravednost, mudrost, hrabrost, odlučnost, darežljivost, dobročinstvo, čednost i čestitost. I onaj ko je putem namaza u stalnoj vezi sa Allahom, ne može biti ohol, lažov, zavidnik, škrtica, pokvarenjak, smutljivac i izdajnik.
Kao što je hazreti Omer el-Faruk, radijallahu anhu, imao duboko razumijevanje vjere i vjerskih propisa u svakodnevnom životu, tako je bio i vizionar na polju građanske i političke uprave, ostvarivši brojne povijesne podvige.
Bio je prvi koji je uveo sistem javne administracije: u njemu su se čuvali registri o službenicima i vojnicima, vodila evidencija o dopisima koje je slao vladarima i vođama drugih naroda.
Bio je prvi koji je uspostavio instituciju načelnika policije zaduženog za očuvanje javnog reda.
Također je bio prvi koji je kažnjavao građane kad su počeli narušavati javni red, i prvi koji je ujedinio muslimane u zajedničkom obavljanju teravih-namaza.
Hazreti Omer je uveo sistem administracije i pošte, poziciju glavnog pisara i čuvara tajni, prikupljača prihoda i poreza, blagajnika zaduženog za državnu riznicu i vrhovnog sudiju, koji je nadgledao pravosudni sistem.
Zahvaljujući njegovom dubokom razumijevanju intencija Šerijata, nije slušao sljedbenike forme koji su se bojali svake inovacije i koji su govorili: ”To je novotarija!”, ”To nisu radili dobri prethodnici”, nego je preuzeo korisna civilizacijska dostignuća Perzijanaca i Bizantinaca, koji su tada bili razvijeniji od muslimana.
Jer, vjera nije povlačenje i bježanje od života, već njegovo preoblikovanje i izgradnja na temeljima Allahove upute.
U vremenu slabosti, potčinjenosti i ovisnosti o tuđim sistemima i dostignućima, ummetu je najpotrebniji jak vjernik koji ne pristaje da se vjera pretvori u formu i rituale, već da se nosi kao baklja koja osvjetljava ljudima put, koja brani potlačene i koja se odlučno suprotstavlja zulumu, nasilju i tiraniji.
Jedan od najvećih plodova ličnosti snažnog vjernika bio je i to što je hazreti Omer – prvi u historiji – institucionalizirao sistem šure (savjetovanja). Savjetovao se s uglednim muslimanima oko općih pitanja, a zatim bi njihova mišljenja iznio pred svoje Savjetodavno vijeće, sastavljeno od istaknutih ashaba. Ono oko čega bi se usaglasili, Omer bi to provodio kao zakon.
Zahvaljujući toj mudroj političkoj praksi, Medina je postala škola iz koje su izlazili suci, pravnici i mudžtehidi. Omer ih je slao po različitim pokrajinama, gdje su sudili po Kur'anu, Sunnetu i analogiji (kijasu), uzimajući za uzor Omerovu pravdu, ljubav prema jednakosti i pokornost istini.
Hazreti Omer je paradigma vjernika koji živi za vjeru, ne od vjere, i koji ne koristi islam da bi ostvario dunjalučku popularnost i poziciju, već je koristio sebe za islam.
Hazreti Omer je bio čovjek kojeg se i šejtan bojao, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, nije te šejtan sreo na nekom putu, a da nije pobjegao drugim putem.” (El-Buhari)
Zašto? Zato što je Omer bio vjernik koji nije znao za kompromis s istinom. Njegovo ”ne” laži, vjerskom formalizmu, lažnoj pobožnosti, nemaru, popustljivosti, nepravdi, nepotizmu, izdaji, bilo je kao stijena, a njegovo ”da” iskrenosti, pravednosti, skromnosti, hrabrosti, povjerenju, marljovosti i požrtvovanosti, bilo je kao zakletva.
Na koncu, ne postoje dvojica muslimana koji se razilaze u činjenici da je pravedni hilafet bio najuzvišeniji politički sistem koji je čovječanstvo do danas upoznalo, a njegov temelj i jedan od glavnih stubova bio je upravo Omer el-Faruk, radijallahu anhu, čovjek koji je bio oličenje jakog vjernika.
