U okviru „Dana sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu“ preživjeli bratunački Bošnjaci danas su, 11. maja 2022. godine, nizom događaja obilježili 30. godišnjicu progona bošnjačkih civila iz ovog podrinjskog grada.
Preživjeli Bratunčani, predstavnici Islamske zajednice, članovi udruženja i preživjeli logoraši najprije su posjetili gradski stadion, koji je u maju 1992. godine služio kao logor. Sa ovog mjesta, muškarci su odvođeni u logore u OŠ Vuk Karadžić u centru grada, hangar srednjoškolskog centra, staru zgradu Građevinske škole, a žene i djeca, nakon što im je oduzeta sva imovina, protjerani su u Kladanj.
Preživjeli su potom posjetili nekadašnji logor u sali OŠ Vuk Karadžić, kroz koji je prošlo nekoliko stotina Bošnjaka od kojih su mnogi mučeni, premlaćivani i ubijani. Ukupno 492 logoraša su razmijenjena u Visokom, nakon boravka na Palama.
Potom, preživjeli su sa Ljubovijskog mosta u rijeku Drinu spustili ruže za nedužno ubijene. Upravo na ovom mjestu su još u aprilu 1992. godine počinjena prva ubistva Bošnjaka iz Bratunca.
Stotinjak metara dalje, preživjeli su posjetili i masovnu grobnicu Redžići u kojoj su pronađene 23 žrtve, koje su bile zakopane u vrećama sa oznakama JNA.
Potom, upriličena je posjeta i spomen-obilježju u naselju Repače, gdje je položeno cvijeće i odata počast šehidima ovog mjesta.
Od 17. aprila 1992. godine, kada je od strane predstavnika Srba nasilno preuzeta vlast u Bratuncu, pa do kraja maja iste godine, skoro svi Bošnjaci Bratunca su protjerani. Više stotina bošnjačkih civila je ubijeno, njihova imovina opljačkana i spaljena od strane tzv. srpske teritorijalne odbrane, JNA i drugih paravojnih formacija iz Srbije.
Današnjim aktivnostima u ovom podrinjskom gradu je prisustvovao i Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS.
U svom obraćanju prisutnima u fiskulturnoj sali, kao jedan od preživjelih logoraša, potpredsjednik Salkić je istakao da je obaveza preživjelih da šire istinu i da traže eliminaciju posljedica genocida.
– Fiskulturna sala nije jedino mjesto gdje su Bošnjaci Bratunca zatvarani. Na području Bratunca je postojalo 10 logora gdje su Bošnjaci mučeni, premlaćivani, seksualno zlostavljani i ubijani. U staroj zgradi Građevinske škole, prema svjedočenjima preživjelih, zlikovci su silovali logorašice pred očima svih prisutnih. U hangaru srednjoškolskog centra u stravičnim mukama su ubijani logoraši, a mi smo u ovoj sali, koja je udaljena nekoliko stotina metara, čuli njihove krike. Ova škola je bila logor za Bošnjake 1992. godine, ali i logor za nekoliko hiljada Bošnjaka 1995. godine, koji su ovdje zatvarani prije masovnih likvidacija u Branjevu, Pilici i drugim mjestima. Ovo je prostor zločina u kontinuitetu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U Bratuncu je postojala jasna genocidna namjera da se Bošnjaci muslimani trajno uklone sa ovog prostora, da se njihova imovina uništi. Uništeni su vjerski objekti, kulturna i svaka druga dobra Bošnjaka na ovom prostoru.
Nažalost, danas 30 godina kasnije oni koji su organizirali te zločine, šetaju slobodno ovim gradom i ovom zemljom.
Ono što tražimo od nadležnih institucija je da procesuiraju i kazne počinioce teških zločina nad nedužnim civilnim stanovništvom, starcima, ženama, djecom… To je najmanje što mogu učiniti za žrtve, ali i preživjele. Ubice i zločinci koji se kreću slobodno prijetnja su miru i preživjelim žrtvama u ovom gradu.
Mi se nadamo da će jednom konačno pravda doći za žrtve, a kazna za počinioce. Ukoliko se to ne desi, bojim se da teško može doći do obnavljanja zajedničkog života na ovim prostorima, jer oni koji su činili zločine će ostati u uvjerenju da se to isplati, a oni koji su žrtve, ostaće u uvjerenju da počinioci neće biti kažnjeni, što je porazno za istinu i pravdu.
Veoma je važno da mirno i dostojanstveno i ove godine, kao i svih ranijih godina, podsjećamo sebe i druge na zločin i pozivamo da se kazne počinioci. Oni koji se ogluše na naše pozive ostaće upisani u historiji kao oni koji nisu časno i odgovorno radili svoj posao.
Zbog toga moramo uvijek govoriti istinu. Naša je obaveza da širimo istinu i da tražimo eliminaciju posljedica genocida. Bez eliminacije posljedica genocida mi na ovom prostoru nećemo biti ravnopravni.
