Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Hadis bilježi Ibn Madže)
Kada čovjek odrasta uz vjeru i moralne vrijednosti, uz svijest o vlastitom dostojanstvu i poštovanju prema drugima, prirodno pazi da ga ljudi ne vide u lošem svjetlu ili da mu djela odaju suprotnost njegovim uvjerenjima. Ova briga za vlastitu sliku pred drugima proizlazi iz poštovanja prema njima, a ne iz želje da ih prevari ili manipulira njima.
Poštovanje prema samom sebi i briga da ne osramoti svoje dostojanstvo prirodno vodi ka stidu (el-hajâ’) – unutrašnjem osjećaju koji oblikuje čovjekovo ponašanje u skladu s njegovim uvjerenjima. Stid je, uistinu, dio vjere i ogledalo duše koja teži dobroti, shodno hadisu: ”Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko grana. Najviši stepen su riječi: ‘Nema boga osim Allaha’, a najniži je ukloniti smetnju s puta. I stid je dio imana.” (Hadis bilježi imam Muslim)
Stid i skromnost kod iskrenog vjernika proizlaze iz njegove vjere i ljubavi prema moralnim vrijednostima. Kod licemjera, međutim, ponašanje proizlazi iz uvjerenja da će drugi cijeniti njegove postupke i diviti mu se. Takva osoba ne polazi od istinske vjere u vrijednosti ni od poštovanja prema ljudima. Naprotiv, nastojeći zavarati druge i izazvati njihovo divljenje, krši moralna načela i ne poštuje druge, stvarajući lažnu sliku o sebi.
Iako je licemjer u dubini srca pun oholosti i nepoštovanja prema ljudima, on postaje rob tuđeg mišljenja jer ulaže sav trud da zadobije njihovu naklonost. Kad god započne neki posao, prvo razmišlja šta će ljudi reći i kakav će utisak njegovo djelo ostaviti u njihovim srcima. Često je primoran ostaviti ono što voli, a raditi ono što ne voli, kako bi zadobio pohvalu i divljenje drugih.
Nasuprot tome, čovjek iskren u predanosti Allahu, koji svoja djela obavlja sa sviješću da ga Allah vidi, istinski je slobodan među ljudima. Takav spaja poštovanje prema ljudima sa nezavisnošću od njihovih mišljenja; njegov stid pred njima ne proizlazi iz slabosti ili straha, nego iz iskrene vjere u vrijednosti i plemenite moralne vrline.
U islamskoj etičkoj terminologiji važno je razlikovati dva pojma koja se često prevode istom riječju ”stid” ili ”sram”:
– El-hajâ’ (الحياء) – plemeniti i pohvalni stid koji proizlazi iz vjere, svijesti o vlastitom dostojanstvu i osjećaja odgovornosti pred Allahom; on je unutrašnja moralna snaga koja čovjeka podstiče na dobro i čuva ga od ružnog, zbog čega je opisan kao dio imana.
– El-hadžel (الخجل) – bliži je značenju plašljivosti ili nesigurne sramežljivosti. To je osjećaj nelagode i povlačenja koji proizlazi iz straha od mišljenja drugih i može spriječiti čovjeka da učini ono što je ispravno ili da jasno i otvoreno zastupa istinu.
Da bi čovjek bio sačuvan od robovanja drugima, Allah je zabranio licemjerje i pretvaranje (rijâ’) i upozorio na posljedice pokazivanja pred drugima onoga što u stvarnosti nema. Uzvišeni Allah objavio je: ”Ne misli nikako da će oni koji se vesele onome što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono što nisu učinili, biti spašeni; njima prijeti teška patnja.” (Ali Imran, 188.)
Stid je, dakle, jedan od temelja islama, ali islam je i vjera hrabrosti i oslobađanja od pokornosti ljudima. Istinski stid čuva čovjeka da ne izlaže sebe situacijama koje nisu dostojne njegove ličnosti. Suprotno tom je stid koji proizilazi iz straha od ljudi – on ograničava slobodu i sputava čovjeka da izvršava Allahove naredbe i zastupa istinu.
Istinski stid proizlazi iz osjećaja vlastite vrijednosti i dostojanstva, te iz uvjerenja da i drugi ljudi posjeduju svojstvo ljudskosti i zaslužuju poštovanje. On nas potiče da ne pokazujemo pred drugima ono što bi umanjilo naše dostojanstvo, niti da se predstavimo u svjetlu koje je suprotno moralnim vrijednostima, etici i plemenitim idealima.
Dok stid ili sram zbog straha od ljudi proizlazi iz osjećaja inferiornosti i manjka samopouzdanja. Onaj ko sebe smatra manje vrijednim od drugih boji se reći istinu, čak i kada mu od toga ne prijeti opasnost. Strah ga sprječava da postupi ispravno zbog bojazni da ne naljuti druge ili izazove njihovo ogorčenje.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe.” Ashabi upitaše: ”Allahov Poslaniče, kako bi neko mogao omalovažavati samog sebe?” On reče: ”Ako vidi nešto što mu je obaveza prema Allahu, a šuti o tome. Na Sudnjem danu Allah će mu reći: ‘Šta te spriječilo da kažeš to i to?’ On će odgovoriti: ‘Spriječio me strah od ljudi.’ Allah će mu tada reći: ‘Mene si trebao više da se bojiš.”’ (Hadis bilježi Ibn Madže)
Također je rekao: ”Neka nikoga ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu ili svjedoči o njoj, jer mu to neće približiti (ubrzati) smrtni čas niti udaljiti (uskratiti) propisanu opskrbu.” (Hadis bilježi Ibn Madže)
Islam uči vjernika društvenoj slobodi – osjećaju da je slobodan živjeti u skladu sa svojom vjerom, sve dok ne nanosi nepravdu i ne čini ono što Allah zabranjuje.
Stid je odraz pozitivnog samopouzdanja: čovjek koji se stidi prepoznaje vlastitu vrijednost, poštuje dostojanstvo, svjestan je svog značaja i čuva se svega što bi ga moglo poniziti. Stid sprječava čovjeka da laže, čini zulum, krade, izdaje, bude škrt, zavidan ili da poželi tuđe, i čini ga pravim čovjekom.
Suprotno njemu, onaj koji nema stida je neobuzdan i opasan, jer ga ništa ne sputava. Takav zaboravlja vlastito dostojanstvo i dostojanstvo drugih, pa više ništa ne osjeća vrijednim poštovanja ili straha, shodno hadisu: ”Ono što je ostalo zapamćeno od govora ranijih Allahovih poslanika, jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio onda radi šta god hoćeš.”’ (Hadis bilježi imam El-Buhari)
Prenosi se da je Selman el-Farisi, radijallahu anhu, rekao: “Kada Allah želi propast nekome, najprije mu oduzme stid. A kada nestane stid, ta osoba postaje omraženi grješnik. Kada postane omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, i tada postaje prevarant. Kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, i on postaje osoran i grub. A kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana, te postaje poput prokletog šejtana.”
