Piše Abdullah Nasup
Muhamed, jedan od 18 dječaka, vojnika, koji je dao intervju za Associated Press, opisao je kako Husiji regrutuju i šalju u borbu djecu čak i u dobi od svega deset godina. Iako su obje strane u četiri godine građanskog rata koristile djecu u borbi, kršeći time međunarodne konvencije o ljudskim pravima, vjeruje se da su Husiji koristili mnogo više – često prisilno.
Husiji su od početka svoje pobune 2014. regrutovaii najmanje 18.000 dječaka u svoje vojne jedinice, priznao je AP-u jedan viši oficir Husija.
Neka djeca su se u redove Husija priključila dobrovoljno, uglavnom zbog novca ili prilike da nose oružje. Ali, neke su Husiji silom odveli iz škole ili kuće, ili su ih regrutirali ucjenom da će pustiti nekog člana njihove porodice iz zatvora, samo ako se dječak priključi njihovim redovima.
Rijad, dječak od 13. godina, rekao je novinarima AP-a da su polovica boraca u jedinici s kojom je bio na prvim linijama u planinskom području Sirwah bili djeca. On je opisao kako je tokom jednog napada avijacije zamolio svog zapovjednika da dopusti mladim borcima da se zaklone za vrijeme napada, a ovaj mu je odgovorio: „Sljedbenici Boga, morate napasti!”
Nepoznat je broj djece-vojnika koji su se kući vratili u mrtvačkim sanducima. Bivši učitelj iz grada Dhamar rekao je da je najmanje 14 učenika iz njegove škole regrutirano, a zatim poginulo u borbi.
Husiji stalno regrutuju nove borce jer su brojčano inferiorniji, a i trpe velike gubitke.
Ključ za raj
AP je intervjuisao 18 bivših dječaka-vojnika koji su pobjegli iz redova Husija i sada se nalaze u rahabilitacijskom centru u gradu Marib, koji je pod kontrolom vladinih snaga i koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. Djeca koju su novinari intervjuisali kazala su da su ih regruteri vrbovali na igralištima, farmama i, posebno, u školama.
Regruteri ih šalju u vojne kampove za obuku u planinama, kazalo je nekoliko djece koji su pobjegli iz redova Husija. U vojnim kampovima spavaju u šatorima ili kolibama od granja. Danju uče kako se puca iz oružja, kako se postavljaju eksplozivine naprave i kako izbjeći rakete ispaljene od strane koalicijskih aviona. Od podne do zalaska sunca mladi vojnici dobijaju dnevnu dozu zelenog lišća kata, blagog narkotika koji velika većina Jemenaca svakodnevno žvaće. Dječaci dolaze iz siromašnih porodica i ne bi sebi mogli priuštiti kat kod kuće.
Nakon provedenih manje od mjesec dana u kampu, šalju ih u rat, dajući im posebne narukvice koje bi trebale osigurati da se, ako poginu, njihovi leševi vrate porodicama i ispoštuju kao mučenici. Djeca-ratnici tu narukvicu zovu svojim „džihadskim brojem”, kritičari Husija narukvice za djecu nazivaju „ključevima za nebo”.
Muhamed se borio u i oko grada Taiz. Jednog dana, njegovi drugovi zarobili su koalicijskog borac i doveli ga do bombardiranog restorana, gdje su ga ispitivali. Muhamed, u to vrijeme četrnaestogodišnjak, kazao je kako je preuzeo električni generator i zakačio ga za zarobljenika, a potom je elektrošokovima mučio čovjeka. Kada je ispitivanje završilo, njegov zapovjednik naredio mu je: „Riješi ga se.” Muhamed je rekao da je uzeo teški željezni alat, zagrijao ga u plamenu, a onda zamahnuo i zabio ga u potiljak glave zarobljenika. „Zapovjednik je bio moj gospodar”, prisjetio se Muhamed. „Ako bi mi rekao da ubijem, ubio bih. Da mi je rekao da se raznesem eksplozivom, učinio bih to.”
Muhamed je završio u Maribu, u rehabilitacijskom centaru za djecu koja su služila kao vojnici Husija. Od septembra 2017. godine, gotovo 200 dječaka prošlo je kroz ovaj centar.
