Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U poznatoj priči o tri bika i lavu koji nije mogao izaći na kraj i savladati snagu njihovog jedinstva, navodi se da je lav pribjegao opasnoj lukavštini i politici ”zavadi pa vladaj”, pa je pozvao crvenog i crnog bika i rekao im: ”Bijeli bik je realna opasnost jer će nas njegova bijela boja u noći otkriti lovcima. Dopustite mi da ga pojedem, i onda ćemo mi živjeti sretno i nikada nas lovci neće primijetiti.” Nakon što su dva bika pristali na izdaju i nakon što je lav slasno pojeo bijelog bika, on je na isti način obmanuo crnog bika da bi pojeo crvenog bika. A kada je na red došao i crni bik, on je, nakon što je shvatio da mu nema spasa, uzviknuo: ”Pojeden sam onoga dana kada je pojeden bijeli bik.”
Nažalost, trenutna situacija u arapsko-islamskom svijetu, ali i u cijelom islamskom ummetu, vrlo je slična situaciji ova tri bika u smislu međusobnih podjela i skoro potpunog nedostatka brige muslimana jednih za druge, a posebno nedostatka brige za muslimane Gaze i Palestine, nad kojima cionistički okupator vrši strašne zločine i koji proživljavaju najteže trenutke u svojoj historiji.
I ne samo da nedostaje briga, već nema ni one obične ljudske emapatije i plemenitosti. Jer, ako plemenit čovjek vidi da gori komšijina kuća, bez obzira koje vjere je komšija, on će požuriti da pomogne u gašenju, jer ne može gledati da zlo pogađa druge ljude, a da je on na sigurnom.
Izgleda da su se muslimani danas ponovo vratili logici plemena, koje brine samo o svom stanju i ne zanima ga stanje muslimana u komšiluku, u drugim državama, niti ima nesanicu i vrućicu zbog bolova i patnji drugih muslimana.
I neshvatljivo je koliko je ovaj naš ”crni bik” (arapske države i njihovi vladari) omamljen i opijen obećanjima cionističko-američke zvijeri da on neće doživjeti sudbinu bijelog i crvenog bika, zaboravljajući u potpunosti na grabežljivu i zločinačku prirodu te zvijeri.
Zabludjelost, naivnost, egoizam i kukavičluk muslimanskog ”crnog bika” ostavlja prostor cionističko-američkoj zvijeri da nastavi sa svojim imperijalističko-ekspanzionističkim projektom, i da čereći i dijeli arapsko-muslimanski svijet kako hoće, čineći pritom strašne zločine i genocid, za koji se ne boji nikakvih sankcija, pogotovo ne adekvatnog odgovora od strane muslimana i muslimanskih država.
Da paradoks bude veći, svi muslimani i njihovi vladari znaju da je okupatorski entitet motiviran idejom vjere, jer su se prvobitno na toj ideji okupljali Jevreji iz cijelog svijeta u Palestini. I iako su njegovi osnivači bili sekularni ateisti koji nisu davali značaj Tori ili Talmudu, oni su religiju učinili vrhom koplja svog imperijalističko-ekspanzionističkog projekta, tako da sada politički i vjerski vođa u cionističkoj tvorevini koračaju rame uz rame, jer cionističke vođe shvataju da bi napuštanje vjerske ideje označilo propast cionističke države.
Pa, ako cionističke vođe, bez izuzetka, otvoreno govore o velikom Izraelu, ako svi znaju da cionisti žele da kontrolišu sve arapske zemlje, onako kako su planirali pozivajući se na Talmud, od okeana do Eufrata, i nikada se neće zaustaviti na Gazi, o čemu danas otvoreno govore, i ako utjecajni rabini mobiliziraju mase na ideji Božijeg izabranog naroda u suprotstavljanju nežidovima, smatrajući ih ljudskim životinjama, i ako stalno ponavljaju parolu: “Dobar Arap je mrtav Arap”, kako onda može arapsko-muslimanski ”crni bik” mirno posmatrati kako cionisti i njihovi saveznici uništavaju i ubijaju Gazu?
Jer, Gaza znači otpor, a otpor znači nepremostivu prepreku prije nego što okupatorski entitet proguta ostatak Palestine, a gutanje Palestine znači prelazak na sljedeći korak, a to je gutanje ili jedenje ”crnog bika”, tj., ostatka arapsko-muslimanskog svijeta.
Osim toga, primjer crnog bika iz ove priče govori nam da njegov kraj nije bio u trenutku kad ga je lav naumio pojesti, već se njegov život završio onog dana kada je ostavio i izdao svog prijatelja i saputnika.
Nažalost, ”crni bik” je obmanut sadašnjim trenutkom u kojem on uživa u prividnom miru s cionističkom zvijeri i nije ga briga za doglednu budućnost.
Cionističkom agresoru, sad-zasad, ne polazi za rukom da ostvari svoj cilj kontrole pojasa Gaze jer se suočava sa pripadnicima snaga palestinskog otpora od kojih svaki pojedinačno vrijedi koliko hiljadu vojnika. I oni će, uz Allahovu pomoć, poraziti cionističkog agresora koji će se vratiti vukući za sobom repove sramote i poniženja.
A što se tiče arapskih zemalja, ako ne urade svoj dio posla stajući uz snage otpora i stanovnike Gaze, oni će, onda kada bude prekasno, ponavljati: ”Pojedeni smo onoga dana kada je pojeden bijeli bik.”
