Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dvanaestu predaju prenosi Ebu Tufejl ibn Vasile koji je rekao: ”Onaj kojeg očekujete izaći će iz Mekke.” Ja kažem: ”Ova predaja nema nikakve vrijednosti ni koristi. Koliko je samo osoba koje su izašle (i koje će izaći) iz Mekke? U ovom svojstvu nema ništa specifično, posebno i karakteristično, pogotovo jer predaja uopće ne pojašnjava i ne spominje ime onoga koji će se pojaviti i izaći iz Mekke. Naprimjer, Muhamed ibn Dža'fer es-Sadik je izašao iz Mekke i pozivao je u svoj imamet, pa je ubijen.”
Trinaestu predaju prenosi Ahmed ibn Hilal, koji je kod šija pokvarenjak i izopćenik, a tekst predaje glasi: ”Kada jedan za drugim dođu imena (imama): Muhamed, Alija i Hasan, četvrti će biti El-Kaim.”
Ja postavljam pitanje: ”Da li se može prihvatiti predaja od čovjeka kojeg je imam prokleo i izopćio?”
Četrnaestu predaju prenosi Muhamed ibn Ahmed el-Medini, koji je nepoznat prenosilac, od Davuda er-Rekkija, kojeg šiijski učenjaci smatraju vjerskim fanatikom i ekstremistom, da mu je imam Es-Sadik rekao: ”Kada ova stvar bude u najbeznadežnijoj situaciji, glasnik sa nebesa će dozivati imenom El-Kaima i njegovog oca.” Rekao sam: ”Žrtvovao bih se za tebe, koje je njegovo ime?” Odgovorio je: ”Njegovo ime je kao i ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ime njegovog oca je kao i ime ”El-Vesijja” (tj. Alije, r.a.)”
Ja kažem: ”Ova predaja je, pored toga što je prenosi nepoznat prenosilac, u suprotnosti sa riječima Muhammeda, s.a.v.s.: ‘Mehdijevo ime je kao i moje ime, a ime njegovog oca je kao i ime moga oca.”’
Petnaestu predaju prenosi ‘Abbād ibn Ja'kub, koji je nepoznat prenosilac, da mu je imam El-Bakir, u stilu zagonetke, rekao: ”Vlasnik ili nositelj ove stvari (tj. El-Mehdi) je mlađi od nas i nepoznatiji od nas.” Rekao sam: ”A kada će se pojaviti?” Odgovorio je: ”Kada se proširi vijest da se ljudi okupljaju da dadnu prisegu mladiću (tj. El-Mehdiju). Tada će svako dobiti pravo koje mu je bilo oduzeto.”
Zašto se ne pojavljuje šiitski el-Mehdi?
U osamnaestoj predaji dolazi da je Šuajb ibn Hamza, nepoznati prenosilac koji uopće nije vjerovao u imama, upitao imama Es-Sadika: ”Jesi li ti El-Mehdi?” Odgovorio je: ”Ne.” Upitao sam: ”Je li to tvoj unuk?” ”Ne”, odgovorio je. Ponovo sam upitao: ”Je li to možda tvoj praunuk?” ”Ne”, odgovorio je. Onda sam upitao: ”A ko je on?” Odgovorio je: ”On je onaj koji će Zemlju ispuniti pravdom kao što je bila ispunjena nepravdom, i pojavit će se nakon što prođe određeno vrijeme bez imama, kao što je Muhammed, s.a.v.s., poslat nakon što je prošlo izvjesno vrijeme kada nije bilo poslanika.”
Da li neko od nas ima hrabrosti da upita: ”Mi smo više od hiljadu godina bez imama, pa gdje je onda obećani imam El-Mehdi i zašto se do danas nije pojavio?”
Devetnaestu predaju prenosi Ubjedullah ibn Musa od ”nekih ljudi” (ko su ti ljudi, koja su njihova svojstva i kakvo je njihovo stanje po pitanju vjere, niko ne zna), a on od Ibrahima ibn Husejna ibn Zuhajra, koji je kod šija nepoznat prenosilac, a on od drugog nepoznatog prenosica koji se zove Ismail ibn Ajjaš.
Tako vam Allaha, može li se ovo nazvati nizom prenosilaca (sened) u hadiskoj nauci?
A što se tiče teksta predaje koju prenose ovi nepoznati prenosioci, u njemu dolazi:”Vođa pravovjernih Alija, r.a., pogledao je u svoga sina Huseina i rekao: ‘Ovaj moj sin je gospodin, kako ga je nazvao Muhammed, s.a.v.s., i Allah će od njegovog potomstva izvesti čovjeka čije ime je kao i ime vašeg Poslanika, s.a.v.s., i koji izgledom i moralom sliči vašem Poslaniku, s.a.v.s. On će se pojaviti u vremenu kada ljudi budu nemarni prema vjeri, kada pravda bude pobijeđena i kada nepravda bude dominantna. Tako mi Allaha, ako se ne pojavi, odsjet ću mu glavu.”
Ja velim: ”Šta znače ove riječi: ‘Ako se ne pojavi odsjet ću mu glavu?’ I zašto će mu odsijeći glavu, i ko je taj koji će mu odsijeći glavu i zašto se imam Ali zakleo na takav načn?”
Dvadesetu predaju prenosi nepoznat prenosilac po imenu Ahmed ibn Hevze, koji prenosi da je čovjek po imenu Humran rekao imamu El-Bakiru: ”Pitam te u ime tvoje rodbinske veze sa Poslanikom, s.a.v.s., jesi li ti zastupnik ove stvari i hoćeš li ti imati ulogu El-Kaima?” Odgovorio je: ”Ne.” Upitao sam: ”A ko je onda?” El-Bakir je odgovorio: ”To je čovjek lijepe vanjštine, upalih očiju, podignutih obrva i širokih ramena.”
Ovdje treba reći El-Medžlisiju i svima onima koji prenose ovu predaju da je ona u suprotnosti sa njihovim vjerovanjem, jer oni svakog od dvanaestorice imama smatraju vođom i predvodnikom (velijjul-emr). Zatim, svojstva koja su spomenuta uz El-Mehdija posjeduju mnogi ljudi, pa hoće li se svaki čovjek koji posjeduje ovakva svojstva smatrati El-Mehdijem?
Šije prenose predaj od onih ljudi koji uopće nisu vjerovale u imamet
22. predaju prenosi nepoznati prenosilac po imenu Husein ib Ejub, od drugog nepoznatog prenosioca, pa sve do Ebu Besira koji je prenio da je imam Ebu Dža'fer ili Ebu Abdullah, rekao: ”El-Kaim ima dva znaka: biljeg na glavi i biljeg između plećki, koji je bliži lijevoj strani, a ispod plećke ima biljeg poput zelenog lista. On je sin šestorice, sin najodabranije robinje (žene).”
Komentirajući ovu predaju imam El-Medžlisi, rekao je: ”Možda izraz ”ibnu sitteti” – ”sin šestorice”, označava imena njegovih predaka: Muhammed, Ali, Husein, Dža'fer, Musa i Hasan i taj stepen nije dostigao niko osim njih.” Zatim dodaje: ”Činjenica je da u ovoj predaji ima prenosilaca koji ne vjeruju u imamet duodecimalnih šiija i njihove predaje se ne prihvataju.”
Čovjek se ne može prestati čuditi El-Medžlisiju koji prenosi predaju od čovjeka koji ne vjeruje u jedanaest šiijskih imama, a kamoli da vjeruje u dvanaestog, odsutnog imama, tj. imama El-Mehdija.
23. predaju prenosi Muhamed ibn Fadl ibn Kajs, koji je potpuno nepoznat prenosilac i o kojem se ništa ne zna, od drugog nepoznatog prenosioca po imenu Ahmed ibn Hasan ibn Abdul-Melik, a on od trećeg nepoznatog prenosioca po imenu Muhammed ibn Hasan el-Katavani, sa nizom prenosilaca koji seže do imama El-Bakira, koji je rekao: ”Predvodnik ove stvari sliči Jusufu, a.s., on je od crne robinje i Allah će preko noći popraviti njegovo stanje.”
Pa, je li to moguće da je El-Mehdi prije toga bio griješnik i pokvarenjak, pa će Allah preko noći popraviti njegovog stanje?
24. predaju prenosi nepoznat prenosilac po imenu Abdul-Vahid ibn Abdullah, od drugog nepoznatog prenosioca koji se zvao Muhammed ibn Rebah, a on od trećeg nepoznatog prenosioca po imenu Ahmed ibn Ali el-Himjeri, a on od četvrtog nepoznatog prenosioca po imenu El-Hakem ibn Abdur-Rahim el-Kasiri, da je on rekao imamu El-Bakiru: ”Da li se riječi vođe pravovjernih koje je uputio mome ocu u vezi imama El-Mehdija, rekavši da je on: ‘Sin najbolje robinje’, odnose na Fatimu, r.a.?” Odgovorio je: ”Fatima, r.a., je najbolja i najodabranija među slobodnim ženama.” Zatim je rekao: ”On je širokog stomaka i lijepog izgleda.”
Ja kažem: ”Ovaj govor uopće ne liči na govor vođe pravovjernih (Alije ibn Ebi Taliba, r.a.) i ovo apsolutno nisu njegove riječi. Zatim, nema muslimana a da ne zna da je Fatima, r.a., bila slobodna žena, a ne robinja.”
Šiitske laži na Zejda ibn Alija ibn Huseina
25. predaju prenosi Kasim ibn Muhammed, koji je kod šiija nepoznat prenosilac, od drugog nepoznatog prenosioca po imenu Ebu Sabah, da je rekao: ”Ušao sam kod imama Es-Sadika, pa me je upitao: ‘Šta te je dovelo k meni?’ Odgovorio sam: ‘Radost zbog tvog amidže Zejda koji je podigao ustanak smatrajući da je on ”sin šestorice” i da je on El-Kaim ovoga ummeta, te da je sin najodabranije robinje.” Imam Es-Sadik, rekao mi je: ‘Laže! On nije ono za šta se predstavlja. Ako izađe (podigne ustanak) bit će ubijen.”’
Pogledajte u kojoj mjeri su ti nepoznati prenosioci iznosili uvrede na račun časnog mudžahida i imama Zejda ibn Alija ibn Huseina i kako su mu lažno pripisali riječi: ”Ja sam sin šestorice”, tj. potomak šestorice djedova i pradjedova koji su bili imami prije njega, iako je poznato da je on sin ili unuk samo trojice takvih predaka, a ne šestorice. To su: njegov otac Ali ibn Husein (Zejnul-Abdin), zatim djed Husein ibn Ali, zatim pradjed Ali ibn Ebi Talib. Odakle onda broj od šest imama prethodnika? El-Medžlisi je želio riješiti ovu dvojbu na taj način što ju je dodatno zakomplicirao, rekavši: ”Možda je Zejd, koristeći se metaforom, ubrojao i Hasana ibn Alija u svoje pretke, jer se i amidža može nazvati ocem, pa onda, zajedno sa Fatimom, r.a., dobijemo broj od šestero bezgrješnih.”
Prvo, treba kazati da je koncept bezgrješnosti ili nepogrješivosti stvar koju su šiije kasnije dodale, jer nije bio nijedan imam koji je svoje pretke i imame prethodnike smatrao nepogrješivim, niti je pak za sebe tvrdio da je potomak ili sin nepogrješivih imama. Drugo, kakve veze ima ova predaja sa El-Mehdijem ibn Hasanom el-Askerijem? Zar je moguće da je El-Medžlisi želio povećati obim i sadržaj svoje knjige ovim predajama koje nemaju nikakve veze sa temom o kojoj govori.
26. predaju prenosi nepoznati prenosilac po imenu Ali ibn Husein, od drugog nepoznatog prenosioca po imenu Muhammed ili Ahmed ibn Hasan, a on od svoga oca, koji je također nepoznat prenosilac, a on od sljedećeg nepoznatog prenosioca po imenu S'alebe ibn Mihran, a on od sljedećeg nepoznatog prenosioca po imenu Jezid ibn Hazim. To je što se tiče niza prenosilaca (sened) predaje, a što se pak tiče teksta (metna) ove predaje, u njemu prenosilac Jezid, veli: ”Napustio sam Kufu i zaputio se prema Medini. Kad sam stigao u Medinu otišao sam kod imama Ebu Abdullaha (tj. Dža'fera es-Sadika) i poselamio ga, a on me je upitao: ‘Jesi li imao saputnika?’ ‘Jesam’, odgovorio sam. Upitao je: ‘A ko ti je bio saputnik?’ Rekao sam: ‘Jedan mu'tezila.’ Ponovo je upitao: ‘Šta on govori?’ Odgovorio sam: ‘On smatra da je Muhammed ibn Abdullah ibn Hasan, El-Kaim, a dokaz mu je to što je njegovo ime isto kao i ime Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ime njegovog oca isto kao i ime Poslanikovog, s.a.v.s., oca. Ja sam mu rekao: -Kada se već pozivaš na imena, pa i među Huseinovim potomcima ima Muhamed ibn Abdullah ibn Ali.’ Rekao mi je: -Huseinov potomak je sin robinje, a Hasanov potomak je sin slobodne žene.’ Ebu Abdullah je upitao: ‘Šta si mu odgovorio?’ Rekao sam: ‘Nisam imao protuargumenta da mu odgovorim.’ A onda mi je Ebu Abdullah rekao: ‘Zar ne znaš da je El-Kaim sin šestorice.”’
Predaje o el-Mehdiju – uzrok smutnje
Pogledajte kako su predaje o El-Mehdiju postale uzrok smutnje u svim generacijama. Razni prenosioci su prenosili predaje (vjerodostojne i lažne) od Muhammeda, s.a.v.s., u kojima se spominje da je ime imama El-Mehdija Muhammed, a ime njegovog oca Abdullah. Takve predaje bile su dokaz plemenitoj duši i čestitom potomku imama Hasana ibn Alija, r.a., čije ime je bilo Muhamed ibn Abdullah ibn Hasan ibn Hasan ibn Alijj ibn Ebi Talib, pa je podigao ustanak u Medini protiv abasijskog halife Ebu Džafera el-Mensura. Prisegu na vjernost dalo mu je hiljade muslimana, a onda je taj ustanak i ta revolucija odnijela stotine muslimanskih života, kao i život Muhammeda ibn Abdullaha. Koliko je samo imetka opljačkano i kolio života izgubljeno, a da nije ostvarena nikakva korist osim sijanja smutnje i povećanja tiranije i nereda.
Zatim, imam El-Medžlisi i drugi klerici duodecimalnog šiizma prenose predaje u kojima se navodi da je ime El-Kaima, Muhammed ibn Abdullah, – kao što tvrde i sunije -, i pored činjenice da duodecimalne šiije čekaju pojavu sasvim drugog čovjeka koji se zove Muhammed ibn Hasan.
27. predaju prenosi nepoznata osoba po imenu Ali ibn Ahmed, od druge nepoznate osobe po imenu Abdullah ibn Musa, a on od lažova i izopćenika koji se zvao Ebul-Džarud, da je rekao: ”Čuo sam Ebu Dža'fera el-Bakira kada je rekao: ‘Ova stvar je u rukama najmlađeg od nas i najmanje poznatog i spominjanog.”’
Ni od ove predaje nema nikakve koristi, osim što i ona služi za sijanje smutnje među ljudima.
28. predaju prenosi nepoznati prenosilac po imenu Ahmed ibn Mabundad od drugog nepoznatog prenosioca koji se zvao Ahmed ibn Hulejl, a on od trećeg nepoznatog prenosioca.
U stvari, većinu predaja koje govore o El-Mehdiju u tri toma El-Medžlisijevog djela Biharul-envar prenose nepoznati prenosioci. A što se tiče teksta (metn) ove predaje u njemu su riječi Ebu Besira: ”Rekao sam jednom od njih dvojice, Ebu Abdullahu ili Ebu Dža'feru: ‘Hoće li ova stvar pripasti onome ko nije punodoban?’ Odgovorio je: ‘Da, tako će biti.’ Upitao sam: ‘A šta će on uraditi?’ Odgovorio je: ‘Allah će ga učiniti nasljednikom znanja i knjiga i neće ga prepustiti njemu samom.”
Kakve veze ima ova predaja sa potvrdom i priznanjem određenog Mehdija, i da li ovi prenosioci smatraju da bi se svako ko nije punodoban mogao pojaviti tvrdeći za sebe da je El-Mehdi?
31. predaju spominje autor djela Kešful-gumme, pripisujući je imamu Er-Ridi, koji je rekao: ”Dobri nasljednik je potomak Ebu Muhammeda ibn Hasana ibn Alija, i on je ”Imam Zemana” (Sahibu Zeman) i on je El-Mehdi.”
U ovoj predaji ima nekoliko nejasnoća:
Prvo, predaja je merf'u a u njoj nisu spomenuti posrednici preko kojih se ona prenosi.
Drugo, šta znači sintagma: ”Dobri nasljednik” (”Halefun es-salih”), kada su svi njegovi prethodnici bili dobri nasljednici i potomci? Da li možda želi reći da je samo on, El-Mehdi, dobri potomak i nasljednik, a da su ostali imami loši nasljednici i potomci?
Treće, u predaji se spominje da je on ”jedan od potomaka”, što upućuje na zaključak da je Hasan el-Akeri imao više sinova, a postoji konsenzus kod šiijskih učenjaka da Hasan el-Askeri nije imao više od jednog sina, mada se i po pitanju tog jednog sina učenjaci razilaze i mnogi tvrde da Hasan el-Askeri uopće nije imao djece.
33. predaju el-Medžlisi prenosi iz djela El-Fusul el-muhimme fi ma'rifeti el-eimme, autora Ibn Sabbaga el-Malikija, u kojoj dolazi: ”El-Mehdi je mladić srednjeg rasta, lijepog lica, kosa mu dostiže do ramena, orlovskog nosa, visokog čela. Rečeno je da je on nestao u tunelu 276. h.g.”
Ova predaja nudi nam opis koji se može primijeniti na mnoštvo ljudi. Zatim, ko je dao pravo autoru ovog djela da on određuje El-Mehdija islamskom ummetu? Zatim, ova predaja suprotstavlja se predajama u kojima dolazi da je El-Mehdi skriven (nestao) od svog rođenja.
Izgleda da ovi autori nisu pridavali važnost mnoštvu proturječnosti i kontradiktornosti u njihovim predajama. Tako da u jednoj predaji dolazi da je El-Mehdi nestao u tunelu 255. h.g., dok druga predaja kaže da je nestao 260. h.g. Odnosno da je nestao od samog svog rođenja, a onda u ovoj predaji dolazi da je nestao 276. h.g., i da se pojavio onda kada su ljudi htjeli klanjati dženazu njegovom ocu Hasanu el-Askeriju, pa je opet ponovo nestao.
