Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poznati arapsko-muslimanski pjesnik El-Asma'i, rekao je: ”Bio sam kod Haruna er-Rešida kada su ljudi htjeli da se riješe pravednog kadije koji se zvao Afija ibn Jezid, pa su ušli kod halife Haruna er-Rešida žaleći se na njega i njegove odluke i presude, opisujući ga kao čovjeka koji je pretjerano tolerantan i popustljiv u suđenju između strana u sporovima.
Halifa Harin er-Rešid je naredio da se pozove kadija Afija ibn Jezid, a kada je došao Harun ga je pitao o načinu suđenje među ljudima. I dok je kadija odgovarao na pitanja, Harun er-Rešid je kihnuo, svi pristuni su mu nazdravili (riječima: Jerhamukellah! – Allah ti se smilovao), osim sudije Afija ibn Jezida.
Harun er-Rešid ga je upitao: ‘Zašto ti nisi nazdravio kao i ostali ljudi kad sam kihnuo?’
Kadija je rekao: ‘Nisam ti nazdravio, jer nisi rekao: -Elhamdulillah!’ Dvojica ljudi su kihnuli pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on jednom nazdravio, a drugom nije. Onda je onaj kojem nije nazdravio rekao: -Allahov Poslaniče, ovom čovjeku si nazdravio kad je kihnuo, a meni nisi?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: -On je, nakon što je kihnuo, zahvalio Allahu, a ti nisi.’ (Buharija)
Tada je Harun er-Rešid rekao kadiji: ‘Vrati se svom poslu i nastavi suditi onako kako si i do sada sudio, jer kadija koji nije popustljiv prema onome ko kihne a ne zahvali Allahu, on neće biti popustljiv ni prema mnogo krupnijim stvarima.”
Tako je kadija Afija ibn Jezid otišao kao pobjednik, a Harun er-Rešid je ukorio one koji su došli da se žale na njega.” (Hatib el-Bagdadi, Tarihu Bagdad)
