Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kažu da je šutnja jezik velikana, a ona može biti i zaštita i isprika neznalicama, a nekada opet može predstavljati opterećenje ljudskim dušama.
Šutnja je samo naizgled šutnja, a u svojoj suštini je buka.
Nekada šutnja znači bijeg od nepodnošljive stvarnosti, a može biti i poslata poruka, ali isto tako i odgovor. Šutnja također može biti i prijekor.
Postoje oni koji na šutnju gledaju ignorantski, a iza svake šutnje je hiljadu neispričanih priča.
Kad šutnja progovori svi jezici zašute i sve riječi umru u njezinom prisustvu.
Šutnja je taj skriveni prijatelj kod kojeg tražimo utočište kad god nam situacija postane teška i tjeskobna, a mi nismo u stanju otkrivati naše stanje i govoriti.
Mi šutimo od prisile, šutimo od tuge, šutimo od straha, šutimo od nepravde, šutimo od srdžbe, šutimo od slabosti.
Ali, isto tako, mi šutimo zbog ljubavi, šutimo zbog čežnje, šutimo zbog sjete…
Sve su to odlike i značenja osobine koja se zove šutnja, a koja često zbunjuje i najveće umove.
I dovoljno je mudrosti i koristi u šutnji ako znamo da je šutnja sigurnost i spas od posljedica govora na ovome svijetu i spas od obračuna zbog govora na Ahiretu.
