Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
El-Asme'i prenosi da je jednom prilikom slavni abasijski halifa Harun er-Rešid priredio veliku gozbu u svome dvorcu, koji je prethodno dao ukrasiti posebnim ukrasima, a zatim je poslao po glasovitog pjesnika Ebul-Atahiju (njegovo puno ime je Ebu Ishak Ismail ibn Kasim ibn Suvejd el-Anzi, 748.-828.).
Kad je Ebul-Atahije došao u dvorac, halifa Harun er-Rešid, rekao mu je: ”Opiši nam ovu raskoš i ovo blagostanje u kojem se nalazimo.”
Tada je Ebul-Atahije ispjevao sljedeće stihove:
Živi u prividnoj sigurnosti u sjenci raskošnog dvorca,
U koji ti je, jutrom i večerom, dolazilo sve što si poželio,
A kada ti duša dođe do grla, usljed smrtnog hropca,
Saznat ćeš tada sigurno da si sâm sebe obmanuo.
Tada je Harun er-Rešid zaplakao, pa je njegov vezir, Fadl ibn Jahja el-Bermeki, rekao Ebul-Atahiji: ”Zapovjednik vjernika te pozvao da ga razveseliš, a ti si ga rastužio.”
Harun er-Rešid, rekao je: ”Ostavi ga na miru! On nas je vidio u sljepoći, pa mrzi da ostanemo u tom stanju.”
