Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Tokom posjete američkog predsjednika Trumpa zalivskim državama, dogodile su se mnoge iznenađujuće stvari koje su zapanjile sve, pa čak i samog Trumpa. Cijeli svijet je imao priliku gledati kako se američki predsjednik šepuri kao paun, izražavajući svoje čuđenje zbog ogromnog plijena koji je premašio sva njegova očekivanja.
Trump je u Saudijskoj Arabiji dočekan kao car: bogatstvo, raskoš, pokloni, tapšanja i tepih boje po njegovoj želji. Sve mu je servirano – i više nego što je tražio.
Trump je bio zapanjen i veličinom ličnih poklona koji su mu pripremljeni kao znak lojalnosti i odanosti, kao i srdačnim dočekom o kojem nije ni sanjao da bi ga mogao doživjeti u muslimanskom regionu u kojem se dešava najveći pokolj muslimana, braće po naciji i vjeri onih koji su američkom predsjedniku priredili nezapamćen doček.
Da je Trump kojim slučajem posjetio neku zemlju koja ne poznaje islam, ali zna za američko direktno i indirektno učešće u krvoproliću nad djecom u Pojasu Gaze, dočekali bi ga masovnim protestima, bojkotom, jajima i cipelama.
No, što se nas tiče, više nas ne iznenađuju ovakve stvari. Navikli smo na servilnost arapskih režima prema Zapadu i njihovu slijepu poslušnost vođama tih zemalja. Ono što posebno boli jeste pretjerana poniznost i puzavost tih režima u želji da ih zadovolje, često čak i više nego što se od njih očekuje. Takvu pojavu ne nalazimo ni u jednoj drugoj, čak i najslabijoj ili najnerazvijenijoj zemlji van arapsko-muslimanskog svijeta.
Zato je arogantni Trump čuvao ovu posjetu za trenutak kada će mu zatrebati da se pohvali pred financijskim ”ajkulama” koje su ga podržale da dođe u Bijelu kuću, nabrajajući im ogromne dobitke koje im je donio sa svoje ”farme”, za čije održavanje ne ulaže ništa, dovoljno mu je da ih ucjenjuje prijetnjom otkrivanja njihovih skandala i prestankom zaštite.
Tako je među najvažnijim dobitima te posjete bila ”džizja” od 600 milijardi dolara, koju namjerava povećati na trilion dolara iz Emirata i Katara, uključujući i najveći vojni ugovor u historiji, vrijedan 142 milijarde dolara, čiji su prihodi podijeljeni među najvećim američkim vojnim kompanijama.
Neko bi mogao reći: Zašto ne gledamo na pozitivnu stranu tog sporazuma, poput unaprjeđenja odbrambenih sposobnosti zalivskih zemalja?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo bolan i sadrži ključno protupitanje: A od koga se to zalivske zemlje brane? Ko od komšija prijeti zalivu ratom, osim zločinačkog cionističkog entiteta koji jedini u svijetu ne priznaje granice i tvrdi da mu granice dosežu dokle god stigne njegova vojska?
Dokaz za to je i cionistička okupacija dijelova teritorije svih susjednih država bez prihvatanja da se iz njih povuče. Štaviše, sâm Tramp je izjavio da podržava proširenje granica tog zločinačkog entiteta.
Da li neko sa takvim namjerama i tvrdnjama može da isporuči oružje sposobno da se suprotstavi najmodernijem i najjačem oružju koje Trump daje svom najvernijem savezniku?
Ma koliko bili naivni ili skloni iluzijama, ne možemo povjerovati da je to oružje efikasno ili makar približno jednako oružju neprijatelja koji otvoreno izražava svoje agresivne namjere. Međutim, oni koji su davno izgubili dostojanstvo žele da nas ubijede da je Trump prijatelj, pa čak i saveznik muslimana.
Trump nije saveznik – on je trgovac ratom, koji zna da arapski režimi svoju sigurnost traže ne kod svog naroda, već kod stranih mentora. Zato Trumpu daju trilione dolara, a gladnom narodu Gaze ne daju ni koru hljeba. A kad vlast nije u službi naroda, već u službi stranih interesa, tada poniženje postaje politika, a izdaja svakodnevnica. Vrijeme je da shvatimo da se dostojanstvo ne kupuje oružjem, već se vraća sviješću, jedinstvom i odvažnošću.
