Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz kur'anskog kazivanja o njemu naučili smo da propust oca u očinskoj dužnosti ne oslobađa sina obaveze da bude dobar prema njemu.
Kako je samo divan Ibrahim, alejhis-selam, dok, uplašen i brižan za svog oca Azera, kaže: ”O oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan”, i ”O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug.” A kada ga otac nije poslušao, očevo protivljenje ga nije izvelo iz okvira dobročinstva i lijepog ponašanja, pa je rekao: “Mir tebi!” – reče Ibrahim. “Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.” (Merjem, 47.)
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da se laž i zabluda moraju razotkrivati mudro. Kako je samo Ibrahim, alejhis-selam, bio mudar kad je porazbijao njihove idole, a zatim rekao: ”To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti” (El-Enbija, 63.) Naravno, Ibrahim, alejhis-selam, je bio daleko od toga da laže, već je htio da im pokaže nemoć lažnih božanstava koja obožavaju.
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da kipovi koje ljudi obožavaju nisu samo oni isklesani od kamena i drveta, već i da u dušama postoje idoli koje ljudi slijepo slijede, a najgori idol koji je ikad obožavan jeste zabludjela strast, slijeđenje laži i ukorijenjene tradicije i običaja koji su daleko od Allahove upute.
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da je Allah neovisan o Svojim stvorenjima, i da kada nekome od Svojih robova povjeri određeni zadatak, to nije zato što Mu je potreban, već zato da mu ukaže počast. Allah je mogao narediti meleku Mikailu da vodu izlije na vatru, ili Džibrilu da je u trenu ugasi, ali kada je Ibrahim, alejhis-selam, odbio tražiti oslonac u ljudima, Allah ga je oslobodio potrebe za njima. I kada se pouzdao samo u Allaha, došla je spasonosna naredba od Njega, Uzvišenog: ”O vatro, budi hladna i spasonosna Ibrahimu!” Kako je samo Ibrahim, alejhis-selam, bio častan i ugledan kod svoga Gospodara!
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da je Allah milostiviji od toga da ljudima naredi nešto što bi im slomilo srce. Kada je naredio Ibrahimu, alejhis-selam, da zakolje sina nakon što ga je njegovo srce neizmjerno zavolilo, Allah time nije htio da on zakolje sina, već svoju strast. Htio je da Ibrahim, alejhis-selam, svoje srce veže samo za Allaha, da bude samo Njegov rob. I kakve li počasti i sreće za Ibrahima, alejhis-selam, u tome što ga je Allah izabrao za Svoga prijatelja (Halilullah)!
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da Allah čuva Svoje odabrane robove. Kada je tiranin Nimrud htio nauditi njegovoj supruzi Sari, Allah mu je oduzeo moć i učinio da mu se ruke ukoče, pa ju je vratio čistu njenom mužu Ibrahimu, alejhis-selam, onakvu kakva je bila uz njega – i više od toga, podario mu je i našu majku Hadžer.
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče naučili smo da žena u teškoćama i iskušenjima može vrijediti kao čitava vojska muškaraca. Kako je veličanstvena i plemenita Hadžer, alejha selam, koju je Ibrahim, alejhis-selam, ostavio s djetetom u pustinjskoj dolini bez ičega. Ona ga je samo upitala: ”Je li ti ovo Allah naredio?”, a kada je dobila potvrdan odgovor, rekla je: ”Onda nas Allah neće ostaviti!”
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhis-selam, iz njegove priče načili smo da, kada Allah zavoli Svoga roba – On ga uposli u službi Svoje vjere. Kada je Allah zavolio Ibrahima, alejhis-selam, naredio mu je da sagradi Ka'bu. A kada je Ibrahim, alejhis-selam, predao svoje srce samo Allahu, On je i kamen pod njegovim nogama omekšao, pa su se Ibrahimova, alejhis-selam, stopala urezala u stijenu, i tako je nastao Mekamu Ibrahim.
Hvala prijatelju Milostivog, Ibrahimu, alejhi selam, iz njegove priče naučili smo da je dova oružje vjernika, i da onaj koji upućuje dovu ne obraća pažnju na uzroke i okolnosti, jer zna da su svi uzroci u Allahovoj ruci. Iako su Ibrahimova, alejhis-selam, supruga Hadžer i sinčić Ismail ostali u dolini bez ijednog stabla, Ibrahim, alejhis-selam, je molio: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 37.) Danas u Mekki nema ni drveća ni usjeva, ali, zahvaljujući Ibrahimovoj, alejhis-selam, dovi, plodovi sa svih strana svijeta dolaze u časnu Mekku.
