Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Duhovna žeđ je poriv o kojem se u savremenom diskursu rijetko govori, a koji snažno oblikuje psihološke i životne obrasce miliona ljudi. To je neuhvatljiva unutrašnja praznina koja tjera čovjeka da trči za trenucima užitka, iako zna da će ga, kad prođu, ostaviti još iscrpljenijim i praznijim. Taj paradoks ljudske potrage za onim što ga ranjava nije nov, ali u današnjem vremenu poprima dramatične oblike i zato zahtijeva ozbiljno promišljanje.
Dr. Mustafa Mahmud to je sažeo u rečenicu koja i danas odzvanja nevjerovatnom jasnoćom, rečenicu koja je postala gotovo aksiom duhovnog iskustva: ”Kada duša ožedni, ili se napoji svjetlom ili potone u tamu.”
Vrijeme zamjene pojmova
Danas svjedočimo epohi u kojoj se stvarnost više ne poriče – nego se retorički preoblikuje. Pojmovi se mijenjaju, etikete se uljepšavaju, ali suština ostaje ista, često i opasnija. Alkohol se predstavlja kao ”piće za dušu”, muzika kao ”hrana za dušu”, dok se astrologija, energetski rituali i drugi oblici sumnjivih ezoterijskih praksi prodaju pod krinkom ”duboke meditacije”. Kao da jednostavno preuređivanje jezika može izmijeniti samu prirodu tame. Ta iluzija, međutim, ima visoku cijenu.
Duhovna žeđ kao raskršće između svjetla i tame
Čovjek je biće koje žudi. Ta žudnja nije prokletstvo nego prirodni impuls – dokaz da u nama postoji nešto što nadilazi materiju. Duša traži smisao, mir, vertikalu koja ujedinjuje sve rasute dijelove ličnosti.
A ako ne pronađe izvor čiste, žive vode – vode Božanskog svjetla – ona će početi piti iz prve šejtanske baruštine na koju naiđe. I tako mnogi bježe u opijate, u buku razuzdane muzike, u rituale i ezoterijske tehnike, u prividna obećanja ”energije” i lažnog duhovnog ispunjenja. No sve to su samo improvizirane zamjene, slana voda koja pojačava žeđ, umjesto da je ugasi.
Ovisnost kao pogrešno usmjerena duhovna glad
Ovisnosti nisu samo socijalni problemi niti isključivo medicinske dijagnoze. U svojoj srži one su tragovi duhovne gladi. Od seksualnih poriva do muzike koja postaje opsesija, svaka ovisnost predstavlja pokušaj da se nadomjesti izgubljeno svjetlo, da se pronađe privremeni predah u svijetu koji je već odavno izgubio orijentire.
A nakon kratkog, prolaznog bljeska zadovoljstva dolazi zastrašujuća praznina, neopisiva tuga, nova žudnja i još dublji pad. Tako nastaje začarani krug, spirala u kojoj svaki pokušaj bijega vodi u dublji ambis, i u kojoj prividna utjeha samo pojačava prazninu koju nastojimo nadoknaditi.
Kako prepoznati izvor koji istinski gasi žeđ?
Potrebno je imati na umu da duša ne umire, iako može zalutati daleko od svjetla upute. Užitak sâm po sebi nije dokaz ispravnosti, jer ponekad skriva samo lijepo upakovanu bolest. Istinski duševni mir ne može se kupiti na pijaci strasti; on se daruje onome koji iskreno traži blizinu svoga Gospodara.
A da bi prepoznao izvor koji istinski gasi žeđ, potrebno je postaviti jednostavno, ali presudno pitanje: Odakle dolazi moj osjećaj unutrašnjeg, duševnog mira i spokoja?
Da li je to svjetlost ili zamaskirana tama koja je samo presvučena novim imenom?
Da li je to istinski smiraj ili trenutna omamljenost?
I ono što je najvažnije: ljudska duša, baš kao i tijelo, traži hranu. A njena hrana nisu stimulansi, neartikulirani zvukovi i rituali, nego: Kur'an, zikr, dova i iskreno traženje puta ka Onome Koji je izvor svakog svjetla.
Stoga, napoj dušu sa Božanskog izvora i znaj da, kad se vrata tame otvore, teško ih je zatvoriti.
