Piše: Abdusameda Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (El-A'raf, 56.)
Riječ ”ifsad” ( kvarenje ili činjenje nereda), koja se spominje u ovom ajetu, islamski učenjaci su protumačili kao promjenu prirode nečega što je samo po sebi korisno i dobro, u nešto što nije korisno ili čak u nešto što je štetno.
Ne tako davno, čovjek je otkrio da postoji osam planeta koje kruže oko Sunca, a jedina planeta koja je pogodna za ljudski život je Zemlja.
S obzirom na naučno prihvaćenu teoriju da su planete Sunčevog sistema nastale usljed odvajanja masa od užarenog Sunca, što je dokazano njihovim kruženjem oko njega, i da su se hladile i formirale čvrstu materiju kako su se udaljavale od njega, logičkim se čini zaključak da Zemlja nije bila različita od drugih nebeskih tijela, bilo da su planete ili mjeseci.
Zašto je onda samo Zemlja bila pogodna za razvoj života na njoj? Naučnici spominju na desetine uvjeta potrebnih za život na Zemlji, među kojima su najvažniji: prisustvo pitke vode, zraka i njegovih sastojaka, kao što su potrebni plinovi poput kisika, ugljičnog dioksida, azota itd., koji moraju biti prisutni u stabilnim omjerima. Tu su i druge nužnosti za opstanak života, poput gravitacije, atmosferskog pritiska, trenja, prijenosa toplote, svjetlosti, zvuka itd.
Bez obzira koliko čovjek bio tvrdoglav u poricanju Allahove dobrote i blagodati, može li naći bilo gdje u svemiru mjesto koje pruža sve te uvjete na način kako to čini Zemlja?
I da li je moguće da su se svi ti uvjeti slučajno skupili na Zemlji, dok su izostali na svim drugim nebeskim tijelima?
Dakle, logika kaže da je Zemlja bila posebno odabrana, da su svi ti uvjeti stvoreni za nju, kako bi na njoj život postao moguć, jer je Zemlja, kao i ostala nebeska tijela, bila nesposobna za život, ali je Uzvišeni Allah pripremio sve uvjete za ljudski život na Zemlji, još prije nego što je stvorio ljude.
Među Allahovim blagodatima prema ljudima je to što im je omogućio razumijevanje Njegovih univerzalnih zakona na Zemlji (prirodnih zakona), kako bi postigli dva cilja: prvi je da ljudski umovi ostanu zadivljeni pred potpunom preciznošću i apsolutnim savršenstvom, iz čega mogu zaključiti da iza svega toga stoji Svemogući i Sveznajući Stvoritelj; a druga je da iskoriste ove prirodne resurse koji su im besplatni za razvoj i izum stvari koje će im koristiti i olakšati život.
Međutim, Uzvišeni Allah zna prirodu ljudske pohlepe i želje za posjedovanjem, pa je unaprijed upozorio na zle ljude (koji prelaze granice svojih potreba i prava, i uzimaju ono što im ne pripada), koji će pokušati uništiti red koji je Allah uspostavio u prirodi. Zato je objavio Šerijat kao pravednu vagu i ravnotežu prava i obaveza. Onaj ko prekrši granice Allahovog Šerijata i ravnoteže koju je uspostavio, taj je nasilnik i zulumćar.
A budući da će većina ljudi biti iz skupine onih koji krše Allahove granice i da će prevladati oni koji nered na Zemlji čine, Uzvišeni Allah objasnio je u Kur'anu zakon koji će riješiti ovu situaciju, objavivši: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)
Kada se Allahove blagodati iskorištavaju na štetu drugih ili za ostvarivanje profita kroz uništavanje prirodne ravnoteže, tada se pojavljuje metež i nered na Zemlji.
Naime, Allah je na Zemlji stvorio vulkane i zemljotrese kako bi razne vrste minerala izbile iz dubokih slojeva prema površini zemlje, a more kako bi se isparavalo i formiralo oblake. Međutim, kada zulumćari prekomjerno koriste rude i minerale, i ostala prirodna bogatstva i blagodati, za proizvodnju oružja za ubijanje i uništavanje, umjesto za izgradnju i kultiviranje, onda dolazi do izbijanja nečega što uništava i spaljuje: ”Da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade.” A kada mora budu preplavljena podmornicama i nosačima aviona, umjesto da se koriste za transport i ribolov, tada more odgovara uraganima i poplavama.
Uzvišeni Allah je, nakon što je objavio posljednju Svoju poslanicu, Kur'an, zaustavio zakon općeg uništenja, a ostavio ograničeno uništenje, koje šalje ili spušta gdje On želi, ne bi li se zulumćari i oni koji čine nered na Zemlji pokajali, i da bi se vjernici potpuno predali Allahu, dželle šanuhu.
