Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je čovjek po imenu Džarije ibn Kudame el-Sa'dijj jednog dana ušao kod Muavije ibn Ebi Sufjana, radijallahu anhu, dok je on sjedio sa trojicom izaslanika bizantijskog cara.
Kad ga je ugledao, Muavija mu je rekao: ”Džarije, ti si bio sa Alijom ibn Ebi Talibom, radijallahu anhu, u svim situacijama.”
Džarije je rekao: ”Ostavi ti Aliju, radijallahu anhu, na miru, jer mi nismo nikad mrzili Aliju otkako smo ga zavoljeli, niti smo ga prevarili otkako smo ga uzeli za vođu koji je prihvatao savjet.”
Muavija, radijallahu anhu, rekao je: ”Teško tebi, Džarije, tvoji roditelji su te omalovažili kad su ti dali takvo ime (Džarija znači sluškinja ili robinja).”
Džarije je rekao: ”Teško tebi, Muavija, tvoji roditelji su tebe gore omalovažili kad su ti dali takvo ime (Muavija znači keruša koja zavija i izaziva pse da zavijaju).”
Muavija se naljutio i uzviknuo: ”Šuti, majka te ne imala!”
Džarije je rekao: ”Ne, nego šuti ti, Muavija! Zbog moje majke koja me je rodila i zbog sablji kojima smo te dočekali. Mi smo ti dali prisegu na vjernost da nam sudiš po onome što je Allah objavio. Ako ispuniš svoju obavezu, mi ćemo ti biti vjerni, a ako skreneš s tog puta, mi smo ostavili snažne i hrabre ljude sa dugim i oštrim kopljima, koji ti neće dozvoliti da im zulum činiš i da ih vrijeđaš.”
Muavija je ljutito uzviknuo: ”Dabogda se ne povećao broj takvih kao što si ti!”
Na to je Džarije rekao: ”Muavija, budi pravedan i brini se o nama. Najgori pastiri i vođe su žestoki silnici.” Zatim je napustio Muavijinu palatu ne tražeći dozvolu za to.
Bizantijski izaslanici su se okrenuli prema Muaviji, pa je jedan od njih rekao: ”Našem Cezaru se niko od njegovih podanika ne obraća osim klečući, a ako bi bilo ko od njegovih najuglednijih dvorjana ili bliskih rođaka povisio glas, bio bi isječen na komade. Pa, šta tek reći za ovog bezobraznog beduina koji je došao da te vrijeđa i prijeti, kao da je ravan tebi.”
Muavija, radijallahu anhu, nasmijao se i rekao: ”Ja vladam ljudima, a ne ovcama. Ljudima koji se u ime Allaha ne boje ničijeg prijekora, i svi moji podanici su kao ovaj beduin. Među njima nema nijednog koji se klanja nekom drugome osim Allahu, i nema nijednog među njima koji će ćutati na optužbe i uvrede, i među nama nema razlike i prednosti, osim po bogobojaznosti. Ja sam njega povrijedio svojim jezikom, pa mi je on uzvratio po pravdi. Ja sam inicijator, a inicijator je u ovoj situaciji nepravedniji.”
Tada je bizantijski izaslanik zaplakao, a kada ga je Muavija upitao zašto plače, on je rekao: ”Ranije smo mislili da smo vam po snazi jednaki, ali sada, kada sam vidio ono što sam vidio, bojim da ćete jednog dana proširiti svoju vlast i na našu prijestonicu (Carigrad).”
Dakle, na pitanje: ”Kada će muslimani izaći iz ovih kriza i kada će ponovo biti pobjednici i predvodnici drugim narodima?”, odgovor je: ”Kada se samo Allahu budemo iskreno klanjali i kada se u ime Allaha ne budemo bojali ničijeg prijekora.”
