Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allah, dž.š., u Kur'anu je objavio: ”A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći, ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći! Ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.” (En-Nahl, 45.-47.)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobe dvije velike skupine čiji je poziv isti, a među kojima će se desiti pokolj, i dok se ne pojave lažovi i dedžali, njih oko trideset, svi će tvrditi da su Allahovi poslanici, i dok se ne podigne znanje sa zemlje i ne učestaju zemljotresi, dok se ne približi vrijeme (tako da će godina biti kao mjesec, a mjesec kao sedmica …), dok se ne pojave smutnje i umnoži herdž, a to je masovno ubijanje, dok se ne poveća i ne nagomila bogatstvo, tako da će bogataš željeti podijeliti sadaku i kada je ponudi čovjeku za kojeg smatra da je siromah, on će mu reči: ‘Ja nemam potrebe za tim’, i dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća i drugih stambenih objekata, i dok čovjek ne prođe pored kabura i kaže, obraćajući se onom u mezaru: ‘Da sam ja bogdom na tvom mjestu’, i dok se sunce ne pojavi sa zapada, a kada se pojavi i ljudi to vide, svi će povjerovati u Allaha. Međutim, tada vjerovanje neće koristiti onome ko prije toga nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.” (Buharija i Muslim)
Ovogodišnji mubarek mjesec ramazan, mjesec Allahove milosti, oprosta i magfireta, ostat će upamćen i po zemljotresu koji je, u dvadeset i drugoj noći ramazana, uznemirio, prestrašio i zabrinuo stanovnike mnogih bosansko-hercegovačkih gradova, a posebno stanovnike Stoca u kojem se desio zemljotres.
To je, zaista, znakovit događaj koji bi morao da nas zabrine i podstakne na razmišljanje i preispitivanje našeg odnosa prema svijetu i žvotu. A odnos modernog čovjeka prema životu, prirodi, događajima, upravo je onakav kako ga Kur’an opisuje: ”Čovjek je uistinu stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe, brižan je, a kada mu je dobro, nepristupačan je.” (El-Mearidž, 19.-20.)
Mnoštvo je faktora koji su kod savremenog čovjeka oblikovali takvu svijest i izgradili krajnje oportunistički odnos prema svijetu i životu, a jedan od glavnih faktora svakako je nevjerstvo i udaljenost od Allahove upute.
Čovjek dvadeset i prvog stoljeća je obmanut svojim ogromnim znanstvenim uspjehom i tehnološkim napretkom i mogućnostima, toliko da je ubijeđen da mu niko ništa ne može i da je u stanju ukrotiti prirodu i odbraniti se od svih nedaća i iskušenja. On je umislio da je gospodar zemlje i da on posjeduje ključeve njenih tajni i riznica.
Međutim, Milostivi Allah, s vremena na vrijeme, pored nebrojenih mogućnosti koje mu je dao da spozna istinu i suštinu života, na poseban način podučava čovjeka kroz neposrednu životnu lekciju, ne bi li otvorio oči i konačno spoznao pravu istinu o sebi koja glasi: ”Uistinu je čovjek stvoren slabim.” (En-Nisa’, 28.)
Ta lekcija zove se zemljotres i ona čovjeka, koji je napravio avion, kompjuter, pametni telefon i koji se davno vinuo u orbitu, upozorava i podsjeća da je on slabašno i nemoćno biće koje nije u stanju ništa učiniti bez Allahove pomoći i dozvole, pa tako nije u stanju zaustaviti i spriječiti zemljotres, niti ublažiti njegove posljedice, bez obzira na naučno-tehnološki uspjeh koji je postigao.
Govoreći o svekolikoj ljudskoj slabosti i nemoći, hazreti Alija, radijallahu anhu, rekao je: ”Jadni čovjek, komarac mu zadaje problem i bol, obični kašalj ga zamalo udavi i ubije, a od vlastitog znoja se usmrdi.”
A jedan od uzroka zemljotresa jesu ljudski grijesi, te kršenje Allahovih granica, reda i sklada koji je uspostavio, kao što se navodi u ajetu: ”Zbog onoga što ljudi rade, pojavio metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)
Zanimljivo je da se zemljotresi najčešće dešavaju noću kad ljudi spavaju ili kada najviše čine razvrat, pa ih onda iznenada stigne Allahova kazna zbog zla i grijeha koje čine, na šta aludira ajet: ”A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?” (El-A'raf, 97.-98.)
Šta je izvelo Adema i Havu iz Dženneta, šta je dovelo do totalnog potopa u vrijeme Nuha, alejhi selam, šta je to što je poslalo krik nevjerničkom narodu Semud, pa su im srce prepukla od straha, šta je to što je uništilo i prevrnulo naselja Lutovog, alejhi selam, naroda koji je bio ogrezao u homoseksualizmu, šta je to uništilo Karuna i utjeralo ga u zemlju, ako nisu grijesi i nepokornost Allahu, dželle šanuhu.
Kada se u vrijeme hazreti Omerovog hilafeta dogodio zemljotres u Medini, Omer, radijallahu anhu, je otišao Aiši, radijallahu anha, i pitao je o tome, a ona je rekla da je to zbog grijeha. Tada je Omer, radijallahu anhu, okupio ljude i rekao im: ”Tako mi Allaha, Medina se nije zatresla osim zbog grijeha. Ako se još jednom zatrese, ja u njoj neću živjeti.”
Međutim, kao što može biti kazna, zemljotres može biti i opomena ljudima, odnosno znak Allahove milosti, ne bi li se pokajali prije smrti i prije nego se zemlja svojim najžešćim potresom potrese, kao što se navodi u ajetima: ”Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?!’ Toga Dana će ona vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvoj narediti.” (Ez-Zilzal, 1.-5.), pa da im Allah oprosti i spasi ih vječne patnje u Džehennemu.
Možda su ovi ramazanski zemljotresi upravo izraz Allahove milosti, jer, da su se desili mimo ramazana, možda bi posljedice bile katastrofalne. Zašto to ne gledati kao blagodat i odliku ramazana kada se Allahova milost spušta na zemlju, kada su sve džennetske kapije otvorene, kada su otvorene kapije nebesa i kada Allah uslišava dove.
Stoga se svi pokajmo Allahu i molimo Allaha da otvori i onu treću kapiju, kapiju ljudskih srca koja nisu upućena, da ih osvijetli i ugrije svjetlo imana. Jer, svi mi putujemo na istoj lađi i svi smo jednako potrebni Allahove pomoći, upute i milosti.
