Dok se Donald Trump priprema preuzeti mjesto predsjednika SAD-a nakon svoje izborne pobjede, svaka zemlja se pita šta bi povratak populističkog lidera mogao značiti za njih.
Dok se EU priprema za drugu Trumpovu administraciju, Ukrajina nervozno promatra, a Izrael slavi, oči su također usmjerene prema državama vodećim arapskim zemljama.
Svih šest država članica Vijeća za saradnju u Zalivu (GCC) bogatog naftom požurilo je čestitati Trumpu na pobjedi na predsjedničkim izborima.
Saudijski prijestolonasljednik Mohammed Bin Salman bio je jedan od prvih čelnika koji je s njim razgovarao telefonom.
Trump je zadržao čvrste veze s čelnicima Arapskog zaliva čak i nakon što je njegov prvi mandat završio 2020. godine, sklapajući nekoliko višemilionskih poslova i sudjelujući u tihoj diplomatiji iza scene.
Međutim, postojanje ovih stabilnih veza nije nužno značilo eksplicitnu prednost prema njemu u odnosu na demokrate, smatraju stručnjaci iz Zaliva.
Prema kuvajtskom profesoru Baderu al-Saifu, ovo bi mogli biti jedini američki izbori u kojima su zalivske zemlje imale najmanje udjela, jer su čelnici regije uspjeli uspostaviti snažne odnose i s republikancima i sa demokratama i s njima povezanim institucijama, dok su posljednjih godina davali prioritet svojim interesima.
„Dolazeća američka administracija treba da zna da pokušavamo da uravnotežimo različite supersile jer nam svaka doprinosi na drugačiji način“, dodao je profesor Saifa.
Države GCC-a održavale su jake veze sa američkim rivalima Rusijom i Kinom u proteklih nekoliko godina, u periodu u kojem su SAD zauzele sve neprijateljskiji pristup prema Moskvi i Pekingu.
Zalivske države su također u velikoj mjeri okrenule novi list u svojim odnosima s Iranom.
Zahlađenje tenzija predvodila je Saudijska Arabija koja je obnovila veze s Teheranom 2023. godine nakon godina diplomatskog neprijateljstva.
To bi moglo predstavljati zabrinutost ove države zbog Trumpovog predsjedništva.
Iako su ga često optuživali da je popustljiv prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, Trump je provodio izrazito oštru politiku prema Kini i Iranu tokom svog prvog mandata na mjestu predsjednika SAD-a, što se ne očekuje da će sada promijeniti.
“U Trumpovom prvom mandatu, njegova politika je bila mnogo više u skladu sa politikom Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u regionu: maksimalni pritisak na Iran, normalizacija sa Izraelcima, tako da je u njegovom prvom mandatu bilo više usklađenosti oko nekih ključnih stvari, posebno Irana,” rekla je Anna Jacobs, viša analitičarka Krizne grupe koja se bavi zalivskim državama.
Pitanje Gaze
Kraj Trumpovog predsjedništva obilježio je Abrahamov sporazum, odnosno njegov uspjeh u normalizaciji odnosa između Izraela i dvije zemlje GCC-a, UAE i Bahreina, kao i još dvije arapske države, Maroka i Sudana.
Dok je Bajden ulagao velike napore u nastavak ove politike normalizacije, nadajući se da će uspostaviti formalne veze između Izraela i Saudijske Arabije, ovi planovi su propali nakon izbijanja izraelskog rata u Gazi 2023. i insistiranja Rijada da se neće normalizirati odnosi bez zajamčenog uspostavljanja palestinske države.
“Sve zalivske države žele vidjeti stvaranje palestinske države”, rekao je Elham Fakhro, istraživač i autor knjige o Abrahamskom sporazumu. “UAE su, na primjer, svoju uključenost u bilo koji plan za dan poslije uvjetovale uspostavom palestinske države.”
“Na ovom frontu, Biden je dao izraelskom premijeru Netanyahuu bezuvjetnu političku i vojnu podršku da izvrši svoje planove u Gazi”, dodao je Fakhro. “Trump je izjavio da će pustiti Netanyahua da ‘dovrši posao’ – što je efikasan nastavak iste politike”.
Poznato je da Trump ima bliske odnose s Netanyahuom, koji je u srijedu brzo proslavio pobjedu republikanaca nad Kamalom Haris.
Međutim, Jacobs napominje da uprkos svojoj nepredvidivosti, Trump je također dosljedno držao antiratne stavove, želeći da zadrži američke snage podalje od bliskoistočnih sukoba.
Jacobs kaže da bi to moglo dovesti do toga da Trump želi da privede kraju rat, ali uz potencijalni rizik da on bude ‘u potpunosti s izraelskim interesima više od svega ostalog’.
Pozicija Katara
Dok većina država GCC-a zadržava uglavnom jedinstvenu poziciju što se tiče vanjske politike, Katar bi mogao gledati na stvari malo drugačije.
“Mislim da su Katarani vjerovatno nervozni zbog povratka Trumpa u Bijelu kuću”, smatra je Jacobs, dodajući da je višegodišnja blokada Katara koju je predvodila Saudijska Arabija započela i završila za vrijeme Trumpovog prvog mandata.
Vanjska politika Dohe često je bila odvojena od njenih susjeda u Zalivu, što je ponekad dovelo do direktnih tenzija i diplomatskih sukoba.
‘Pretpostavljam da će njihova neposredna zabrinutost biti održavanje bilateralnih odnosa, te da sigurnosni odnos ostane jak’, dodala je Jacobs.
Što se tiče pitanja Gaze, dok Saudijska Arabija i UAE nisu obožavatelji Hamasa, veći dio palestinske grupe nalazi se u Kataru, ključnom finansijskom podupiraču.
“Mislim da Katar čeka da vidi kako će se Trump nositi s pregovorima u Gazi, koliko će pažljivo ispitati odnos Katara s Hamasom, da li će on i republikanci u Senatu i Domu izvršiti pritisak na Katar da se njihov odnos sa Hamasom zatvori”, dodala je Jacobs.
Ipak, stručnjaci kažu da sve države GCC-a pribjegavaju visokom nivou pragmatizma kako bi osigurale svoje interese bez obzira na predsjednika SAD-a, pogotovo jer je poznato da je Trump nepredvidiv na svjetskoj sceni.
“Dolazeća administracija će sigurno pronaći voljnog partnera u zalivskim državama ako ih podrži u očuvanju svog položaja u regiji, zaštiti njihovih sigurnosnih interesa, promoviranju njihovih trgovinskih interesa i pruži podršku u okončanju izraelske okupacije palestinskih zemalja”, rekao je profesor al-Saif.
(Meddle East Eye)
