Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Neki čovjek je došao kod učenjaka i rekao mu: ”Želim da znam da li sam čovjek dunjaluka ili čovjek Ahireta, odnosno, da li višem volim dunjaluk ili Ahiret?” Učenjak mu je odgovorio: ”Allah je neizmjerno milostiv prema Svojim robovima i nije učinio da tâ vaga bude u mojim, niti u rukama drugih ljudi, već je učinio da ona bude u rukama svakog čovjeka pojedinačno.” ”Kako”, upitao je čovjek? Učenjak je rekao: ”Zato što ti možeš prevariti druge ljude, ali sebe ne možeš. Tvoja vaga je u tvojim rukama i ti sâm možeš ocijeniti da li si čovjek dunjaluka ili si čovjek Ahireta.” Čovjek je upitao: ”A kako ću sâm sebe ocijeniti?” Učenjak je odgovorio: ”Ako bi ti došao neki čovjek sa vrijednim poklonom, a zatim ti došao siromah da mu udijeliš sadaku, kojem bi se od njih dvojice više obradovao? Ako bi se više obradovao onome što ti je poklonio imetak, onda si ti čovjek dunjaluka, a ako bi se više obradovao siromahu kojem ćeš ti udijeliti sadaku, onda si ti čovjek Ahireta.”
Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao: ”Pročitao sam na sedamdeset mjesta u Kur'anu da je Allah odredio ljudima nafaku i zagarantovao je, a samo na jednom mjestu sam pročitao da šejtan plaši ljude neimaštinom. Međutim, mi sumnjamo u istiniti govor našeg Gospodara o zagarantovanoj nafaki, koji je spomenut sedamdeset puta, a vjerujemo govoru lažova (šejtana) čije je zastrašivanje siromaštvom spomenuto samo jednom u Kur'anu.”
Sin žene koja je prevalila sedamdeset godina priča: ”Jedanput mi je došao jedan rođak, a moja majka je bila kod mene. Kad je ušao rekao je: ‘Mašallah, majka je sa tobom u tvojoj kući.’ Odgovorio sam: ‘Ne, nego sam ja kod majke.’ Tada se u razgovor umiješala i moja majka i rekla: ‘Ne, sine moj, kad si bio mali ti si bio kod nas, a kad smo mi ostarili došli smo kod tebe. Zar ne znaš za ajet: ”Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive….” (EL-Isra’, 23.)’ Rekao sam: ‘Kao da sam prvi put čuo taj ajet.”’
Zaista, sa godinama kod roditelja sve slabi osim majčinskog i očinskog osjećanja, dobrote i samilosti, te osobine se kod njih sa godinama povećavaju i jačaju. Zato pazi da ne ugasiš tu neopisivu dobrotu i samilost svojim hladnim osjećajima. I znaj da će nestati tvoje plemenitosti onda kad podigneš glas na one koji su se umarali dok su te odgajali, koji su sav svoj život tebi posvetili i kojima si draži od očinjeg vida.
Musliman je upitao svoga prijatelja: ”Koliko vremena potrošiš u vožnji od kuće do radnog mjesta?” Prijatelj mu je odgovorio: ”Potrošim 800 puta izgovorenog zikra: ‘Subhanallahi ve bi hamdihi’, ako je gužva u saobraćaju, a ako nije gužva onda potrošim 200 puta izgovorenog tog istog zikra.”
