Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Neophodno je da gledamo na dunjaluk i njegove lahkoće, nevolje i iskušenja koja ga prate, Allahovim apsolutnim znanjem, voljom i svemoći, a ne svojim ograničenim umom, mišljenjem i onim što vidimo, dodirujemo i osjećamo našim ljudskim čulima.
To nikako ne znači zanemarivanje i isključivanje ljudskog uma, već prihvatanje uzroka i zakonitosti koje je Uzvišeni Stvoritelj uspostavio u ovom prolaznom svijetu, a zatim pouzdanje u Svemoćnog Stvoritelja tih zakonitosti i uzroka.
Naprimjer, po ljudskim mjerilima i shvatanjima života i životnih prilika i neprilika, sljedbenici Musaa, alejhi selam, koji su bježali od faraona i njegove vojske, nisu imali nikakve šanse da se spase, jer je ispred njih bilo uzburkano more a iza njih ogromna i dobro naoružana faraonova vojska, i oni su upravo tako rezonovali i svoje shvatanje situacije izrazili riječima: “Samo što nas nisu stigli!” (Eš-Šu'ara, 61.)
Međutim, po mjerilima i odredbi Uzvišenog Allaha, Stvoritelja uzroka i prouzročenog, nije tako, i zato im je Musa, alejhi selam, s potpunom sigurnošću i ubjeđenjem rekao: ”Neće nas stići. Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šu'ara, 62.)
I Allah ih je spasio uprkos njihovom strahu, slabosti i nedostatku snage, Svojim Božanskim znacima i ajetima, a potopio faraona i njegovu vojsku sa svom njihovom opremom i učinio ih jasnim znakom i poukom ljudima do Sudnjeg dana.
Po ljudskim mjerilima, Nuhova lađa je bila samo gomila drvenih dasaka i eksera, i ove drvene daske, sa teretom koji nose, ne mogu izdržati pred visokim morskim valovima koji su bili poput brda: ” I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda”. (Hud, 42.)
Ali, po Božanskim mjerilima, lađi: ”Koja je plovila pod brigom Našom” (El-Kamer, 14.) Svemogući Allah je zagarantirao zaštitu i sigurnost.
Po ljudskim mjerilima, kada čovjek udjeljuje svoj imetak u dobrotvorne svrhe, njegov imetak se smanjuje, ali po Božanskim mjerilima, novac podijeljen kao sadaka se ne smanjuje, već se povećava, jer je nagrada za jedno dobro djelo, za jedan dinar sadake, desetorostruka ili sedamdesetorostruka.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zaklinjem se Allahom da sadaka neće umanjiti imetak.”
Po ljudskim mjerilima, tek rođeno dijete (Musa, alejhi selam), koje je stavljeno u sanduk i bačeno u nabujalu rijeku, nema nikakve šanse da se spasi, i na osnovu svog ograničenog poimanja, čovjek će reći: ”Koja to majka može baciti svoje tek rođeno dijete u rijeku?!”
Mi se pitamo, jer ne poznajemo ono što je s onu stranu pojavnog i vidljivog, kako se njegova majka nije bojala za njega i gdje joj je srce bilo, zaboravljajući na Allahovu svemoć i Njegovu neopisivu milost i ljubav prema iskrenim vjernicima, zbog koje je nadahnuo Musaovu, alejhi selam, majku, objavivši: ”A kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.” (El-Kasas, 7.)
A šta je, zaista, bilo sa njezinim srcem, kako je izdržalo sve to i kako je moglo baciti dijete u rijeku? Uzvišeni Allah, objavio je: ”I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.” (El-Kasas, 10.)
Allah će srca iskrenih vjernika učvrstiti u najtežim iskušenjima i učiniti ih postojanim na Pravom putu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada Allah zavoli Svoga roba, iskuša ga.”
Neko će možda upitati: ”Kako iskušenje smrti, siromaštva ili bolesti, može biti iz Allahove ljubavi prema vjerniku? Kako je moguće da nas Allah voli, a zatim nas stavlja na iskušenja?” Božanski odgovor je da Allah iskušava strpljenje onoga ko je doživio neko iskušenje i nedaću, kao i njegovo povjerenje i pouzdanje u Allaha, a zatim slijedi Božanska nagrada: ”A ti obraduj strpljive.” (El-Bekara, 155.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjernik će biti iskušavan na osnovu svoje vjere, i ako čovjek bude jak u vjeri imat će teža iskušenja, a ako bude slabiji u vjeri, imat će i slabija iskušenja. Čovjek će biti na iskušenjima sve dok ne bude hodio zemljom bez ijednog grijeha.” (Tirmizi) Tj. sve dok Allah ne oprosti grijehe Svom iskrenom robu koji je pogođen nedaćom i iskušenjem, pa kad ga nedaća napusti, on će biti potpuno čist od grijeha, a na Sudnjem danu ga čeka neizmjerna nagrada.
