petak, 18. novembar 2022 / 24. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

Kako „nevladini aktivisti“ šire politeistička učenja među Bošnjacima

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Piše: Ramiz Hodžić
Da je Bosna i Hercegovina odavno postala plodno tlo za širenje različitih politeističkih vjerovanja i učenja, jasno je svakom ko iole prati društveno-kulturna kretanja u našoj državi. Hare Krišna, okultizam, a odskora i šamanizam, samo su neke od formi politeističkog izražaja, koje su uspjele pronaći svoje simpatizere i sljedbenike u bosansko-hercegovačkoj, većinski monoteističkoj, sredini. Kada tome dodamo djelovanje raznih kršćanskih, kadijanijskih, šijskih prozelitističkih organizacija, doći ćemo do poražavajuće i šokantne činjenice da je Bosna i Hercegovina, kao mala i nerazvijena sredina, postala poprište velikih, religijsko-ideoloških, sukoba, u kojima najveću moralnu i duhovnu štetu trpi većinsko muslimansko stanovništvo, odnosno tradicionalno islamsko učenje.

Često su ta prozelitistička djelovanja zaodjevena u odoru tzv. društvenog aktivizma, što se najbolje može vidjeti na primjeru bivšeg nevladinog aktiviste a sada najpozantijeg balkanskog šamana Ševke Bajića, koji je ovih dana izdao svoj „šamanski“ prvijenac „Pjesma malog medvjeda“. (Prema Wikipediji, šamanizam je: spiritističko-magijski oblik religije, najčešći kod arktičkih i subartičkih plemena u Sibiru, Sjevernoj i Srednjoj Aziji i kod Eskima, koji se temelji na vjerovanju u duhove kao gospodare prirode, s kojima ljudi mogu uspostaviti vezu uz pomoć određenih magijskih obreda koje izvodi plemenski vrač šaman). Promociji njegove knjige, koja je održana u Sarajevu, prisustvovala je specijalna gošća iz Kanade, šamanska učiteljica Dawn Dancing Otter (Plešuća Vidra), koja je kazala kako je zadivljena autorovom snagom da pronađe slobodu, što je proces opisan u ovoj knjizi. „Šamanizam je izraz slobode. Ljudi danas žive kompulzivno i tako donose životne odluke, a takav život je pun patnje. Zato sam gledala Ševku kako se uzdiže i kako postaje snažan, da doprinese okruženju u kojem živi. I to jeste najveća vrijednost koju danas neko može imati“, kazala je „Plešuća Vidra“, u nadahnutom obraćanju, još uvijek, malobrojnoj sarajevskoj publici.

Dawnin govor otkriva nam jednu važnu crtu zapadnog odnosa prema Bošnjacima – za njih su hrabri i snažni samo oni Bošnjaci koji su spremni napustiti svoje i prihvatiti tuđe, bez obzira na cijenu i bez obzira kakve to društvene, etičke i moralne reprekusije imalo po njih i sredinu u kojoj žive. Na moje lično zaprepaštenje, promotivnu vijest o Ševkinim šamanskim vratolomijama, a zapravo o religijskom pozivu i propagandi, objavio je bošnjački portal vijesti.ba, što će bez sumnje biti vjetar u leđa ovom još uvijek minornom i beznačajnom pokretu. Sa čisto islamskog doktrinarnog stanovišta, šamanizam je samo jedna od mnogobrojnih formi politeizma, koja se ninakoji način ne može podvesti pod neptavoreno islamsko učenje i koje, naprotiv, predstavlja jedan od najgorih oblika skrnavljenja Božije jednote (tevhid), i samim time je čin apostazije/vjeroodstupništva.

Vjerovati da nekakvi duhovi gospodare prirodom, direktno je protivljenje jednoj od najvažnijih postavki islama – Allah je jedini Gospodar/Er-Rabb, Koji stvara i opskrbljuje, i Koji sve posjeduje i svime upravlja. „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ (El-Bekare, 21, 22) Kakva je to sloboda, otkrovenje i produhovljenje, u kojima se umjesto za Jednog Svemogućeg Boga, Stvoritelja Nebesa i Zemlje, Opskrbitelja ljudi, životinja i biljaka, Sveopćeg Dobročinitelja Milostivog, čije znakove/ajete vidimo svuda oko sebe i u sebi, veže za „duhove“, dakle šejtane, koji ne mogu uticati ninajednu od spomenutih vrijednosti/blagodati: niti život niti smrt, niti zdravlje niti bolest daju, niti opskrbljuju, niti kakvu korist mogu dati niti štetu otklonuti. Zašto je ljudima lakše vjerovati u nemoćne „bogove“ nego u Svemogućeg Boga ostaje pitanje za dublje razmatranje i analizu, ali je interesantno pratiti „aktivistu“ Ševku Bajića, i druge „bajiće“, kako izigravaju duhovnjake i kako na prefinjen način prodaju šejtansko/đavolje vjerovanje pod plemenito religijsko/duhovno učenje. Ne osporavajući nečije pravo da bude šta i ko hoće, i da promoviše šta i koga želi, apelujem na sve relevantne, vjerske i društvene institucije, a prije svih Islamsku zajednicu, da obrate pažnju na djelovanje spomenutih grupa i da pojačaju svoje edukacijske i obrazovno-odgojne aktivnosti na terenu, jer je to najbolji odgovor na sve prisutnije procese ateizacije, politeizacije i deislamizacije bosanskih muslimana pod plaštom duhovnih i religijskih sloboda.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA