Piše: Hodžić Melisa/ Saff, br.12
Svjedoci smo slijepila i tumaranja u mraku nas, naših porodica, rodbine, komšija, prijatelja, ljudskog roda općenito – a svi mi, Allahu hvala, imamo oči. Zašto onda u ovolikoj mjeri skrećemo sa ispravne staze kojom su koračali Muhamed s.a.v.s, ashabi i ispravne generacije muslimana? Zašto činimo postupke i djela koja niti jedan slijepac ne bi učinio? Zbog čega se vrtimo u začaranom lavirintu dunjalučkih prohtjeva tražeći izlaz, tražeći svjetlost na zapadu, i sve više, i dublje tonemo u tamne dubine mora zabluda i stranputica? A imamo oči, i njima gledamo! Gledamo s požudom lijepu djevojku ili mladića, bijesno auto ili dobru priliku za profit – halal ili haram, ma koga briga za to!!! Postajemo sokoli kad je u pitanju lov na dunjalučke riznice. Tražimo provode i uživanja u svemu što nas okružuje. A, ipak smo prazni i nalikujemo oluku kroz koji voda pro|e ne ostavivši ništa. I tako, malo, po malo, prodajemo Ahiret za dunjaluk, vječno za prolazno, Džennet za džehennem, nagradu za kaznu, vjeru za kufr, a pokornost Allahu subhanehu ve teala, za pokornost šejtanu.
Dokle, brate i sestro, mislite ovako lutati vapeći za srećom tamo gdje postoji samo njena fatamorgana? Mislite li da će ovaj dunjaluk vječno trajati, pa gomilate bogatstvo, gazeći preko leševa da bi ostvarili svoj cilj? Jeste li svjesni da će danas, sutra od vas ostati samo smrdljiva gomila otpadaka, kostiju i truhleži? Znate li da ćete neizbježno postati glavna poslastica na jelovniku crva i drugih insekata, da će vaš glamurozni izgled, levisice, rejbanke, šminka, ili obnažena tjelesa biti lešine, a vaš stan i kuću zamijeniće ona dva kubna metra samoće i mraka, bez vazduha, svjetlosti, prijatelja, bogatstva i raskoši? Tamo Allahovi izaslanici očekuju odgovore koje vaša slijepa srca neće znati. Ko ti je gospodar? Znate li? Možda mislite da ste pali sa nebesa na ovu zemlju, ili da ste slučajno nastali, ili se možda ponosite svojim “majmunskim” porijeklom? Ako ipak vjerujete da je Uzvišeni Allah, Stvoritelj i Gospodar, onda razmislite šta ste poduzeli da tu vjeru dokažete. Jesu li vam bili preči prijatelji, kafane, disko-klubovi, djevojke, momci, moda u stilu zapada, nemoral od morala, alkohol i kojekakve šejtanske rabote, od pokornosti i veličanja Gospodara svemira? Onoga o kojem ćete biti pitani u hladnom kaburu kada ostanete sami, kad čujete korake, onih koji vam dženazu klanjaše, kako se udaljavaju i gube. I porodice vas napuštaju, ostaju vam samo vaša djela, baš kao što Muhamed s.a.v.s kaže: “Kad čovjek umre prati ga troje, dvoje se vraća, a jedno ostaje. Vraćaju se porodica i imetak, a ostaju djela.”
Hoćete li se tada ponositi vašim modernim idejama, životom provedenim u haramima, autima i vilama, ugledom u društvu, na poslu, u školi, ili ćete prizivati prošlost da se vrati, pa da budete iskreni vjernici, kao što Allah dž.š. kaže: “Kada do|e smrt jednom od njih, rekne – Moj Gospodaru povrati me da uradim dobro (djelo) u onome što sam ostavio. – Nikako! Zaista je to riječ koju on govori, a iza njih (nevjernika) je prostor (koji razdvaja čas smrti) do dana kada će biti proživljeni. A kada se puhne u sur, tada me|u njima neće biti rodbinstva, niti će se oni me|usobno raspitivati. Čije tezulje prevagnu (dobrim djelima), to su oni koji će biti spašeni. A čije tezulje budu lahke, to su oni koji su sebi štetu nanijeli, vječno će ostati u džehennemu. Vatra će pržiti njihova lica i oni će biti u njemu (džehennemu) iznakaženi. Zar vam nisu čitani naši ajeti, pa ste ih vi smatrali lažnim? – Reći će – Naš Gospodaru, nadvladala nas je naša nesreća, pa smo postali zabludjeli narod. Naš Gospodaru, izvedi nas iz nje (vatre), pa ako se povratimo (nevjerstvu) mi ćemo tada biti silnici! Reći će: Ostajte prezreni i nemojte Mi govoriti. Bila je jedna skupina Mojih robova koja je govorila, – Gospodaru naš, mi smo vjerovali, pa nam oprosti i smiluj nam se. A Ti si najbolji me|u milostivima. – pa ste ih vi uzeli predmetom izrugivanja, te ste bacali u zaborav Moju opomenu dok ste se ismijavali njima. Mi smo ih danas nagradili zbog njihove strpljivosti, time što su se spasili. Reći će (meleki): Koliko ste ostali na zemlji, koliko godina? Odgovoriće oni – Ostali smo dan ili dio dana, pitajte one koji broje. Reći će, – Ostali ste vrlo malo. Da ste to znali ne biste se odavali zemaljskom životu. Pa zar ste vi mislili da Smo vas uzalud stvorili, i da nam se nećete povratiti? (Prijevod značenja – El-Mu'minun, 99.-115.).
Žalićete tada što sa svog srca niste otklonili naslage gafleta, zabluda i dunjalučkog blještavila. Da ste, bogdo, probudili svoje zaspalo srce, koje su uljuljali talasi okeana sa kojeg Iblis, šalje vojske šejtana i džinna sa zadatkom da spriječe vaše srce da se probudi, pa da progleda. Jer, uistinu, srce je to koje vidi. Ali ne bilo kakvo srce. Samo srce ispunjeno pokornošću svome Gospodaru, hašjetom (strahom od Allaha dž.š.), ljubavlju spram Islamu i Ahiretu, a mržnjom prema dunjaluku, vidi. Pitate se, šta vidi? Vidi istinitost riječi Uzvišenog Allaha: “Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra i razonoda? Uljepšavanje i me|usobno nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga zatim vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo. Život na ovom svijetu je samo varljivo nasla|ivanje.” (Prijevod značenja – El-Hadid, 20.)
Do njeg dopire svjetlo upute i istine. Ono svog sahibiju usmjerava k Allahu i neda mu da zaroni u blato ovosvjetskih strasti i obmana. Ono gleda, a oči sa samo pokoravaju onome šta srce vidi. Tako ako je srce čisto i pokorno Allahu dž.š. i oči će vidjeti jasno pravi put i istinu, a ako je na srcu oklop grijeha i bluda i oči će biti slijepe za istinu i dobro. A budite sigurni da nije slijepac onaj kome je Allah oduzeo očni vid, već je slijepac onaj koji svoje hr|ave postupke vidi lijepim, a hajr (dobro) ružnim i zlim.
… A ko vam je poslanik? Hoće li vam na um pasti svi oni brojni idoli, tipa U2, i taguti koje ste slijedili i čije ste živote oponašali, na čije ste koncerte išli, i postere i slike veličali, obožavajući ih mimo jedinog Allaha? Ili ćete se, kao kroz maglu prisjećati stare nane kako vam priča o jednom pastiru, beduinu kojeg je Allah dž.š. počastio i učinio pečatom vjerovjesnika. U ostalom, koja je vaša vjera? Imate li je uopće? Je li vaše srce rob zabludjelih ateističkih fikcija, ili što je još gore, uzimate pored Allaha lažna božanstva? Stidite li se reći da pripadate Islamu, da vam je ime Ahmed, Muhamed, Ibrahim, Fatima, Hatidža,… Probudite se, o uspavane duše, iz vijekovnog sna. Skinite sa sebe sve šejtanske uzuse i lance u koje vam je srce okovano. Pomislite na čas kojem smo svaki dan sve bliži, i u čiji zagrljaj, kao lavina, nezaustavljivo hrlimo. Sjetite se one, ili onoga koji će vam sigurno na sastanak doći u ugovoreno vrijeme na odre|enom mjestu, jer je tako Gospodar vaš odredio. “Pa kad do|e njihov rok (smrt) oni to ne mogu ni odgoditi ni ubrzati niti jednog časa.” (Prijevod značenja – El-Nahl, 61.) A tada će, kako Allah kaže, svaka duša smrt okusiti. Nakon toga predstoji obračun sa Onim kojeg ste poricali, čije vjere ste se stidjeli, kojem ste stvorenja predpostavljali.
Zato recite jednom zauvijek NE svemu što Allah dž.š. zabranjuje, što od Dženneta udaljuje i sjetite se da dunjalučka vatra prži, a samo je 70-ti dio džehennemske vatre. Onu prvu gasi voda, a ovu drugu Islam i iman.
Pa bujrum brate i sestro, otvorite svoja srca Milostivom, koji vas poziva i kaže: “POŽURITE PREMA OPROSTU VAŠEG GOSPODARA I DŽENNETU, ČIJA JE ŠIRINA KAO NEBESA I ZEMLJA, PRIPREMLJENOM ZA BOGOBOJAZNE” (Prijevod značenja – Ali Imran, 133.) Pokajte se dok su vrata tevbe još uvijek otvorena, jer “zaista Allah prima pokajanje svoga roba sve dok mu duša ne do|e u grlo”. Napunite svoja srca istigfarom jer “Allah se više obraduje tevbi Svoga roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova.” Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: “Čuo sam Božijeg poslanika da je rekao: “Uzvišeni Allah je rekao – O sine Ademov, zaista ću ti sve dok tražiš i moliš, oprostiti što si počinio. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci, pa zatim zatražio Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi Mi došao s grijesima kolika je zemlja, zatim Me susreo ne čineći Mi širk, dao bih ti isto toliko oprosta kolika je ona.”
Na vama je da izaberete. Ili Allahov oprost i vječno uživanje, ili prolazno nasla|ivanje dunjalukom i vječnu patnju u džehennemu. Pa odlučite, o vi koji ste razumom obdareni!!!
