Piše: Abdullah Nasup
Iranski političar i oficir Revolucionarne garde, Mohsen Rafighdoost, u svojim nedavno objavljenim memoarima otkrio je kako su sirijski predsjednik i vođa sirijske Baas partije, Hafez Asad, i bivši libijski diktator Muamer Gadafi, u iransko-iračkom ratu pomagali iranski režim protiv iračkog baasističkog režima predvođenog Saddamom Husseinom.
Iranski predsjednik Rafsandžani tražio je od njega da otputuje u Siriju na sastanak sa sirijskim predsjednikom Hafezom Asadom kako bi tražio od njega da pomogne iranskom režimu slanjem raketa Skad (Scud), navodi Rafighdoost i objašnjava da je Irak gađao iranske ciljeve reketama Skad B koje je dobio od sovjetskog saveza, dok iranska vojska nije bila opremljena naoružanjem kojim bi mogla adekvatno odgovoriti, a ni jedna zemlja im nije htjela prodati takvo naoružanje i rakete.
Asad je na sastanku sa ovim iranskim oficirom objasnio kako su sve njegove rakete pod kontrolom sovjeta i da ne može s njima slobodno raspolagati. No, predložio je svojim iranskim prijateljima da otputuju u Libiju i obrate se „velikom libijskom bratu“ Gadafiju, a sam je obećao da će ga kontaktirati i preporučiti mu da se sastane sa iranskom delegacijom.
Asad je irancima predložio da mu pošalju odabranu grupu vojnika da ih sirijska vojska obučava za rukovanje raketnim sistemom Skad, te je iranski režim posalo četrdeset pripadnika svojih oružanih snaga na čelu sa Hasanom Tahranijem i oni su priključeni u vojne centre sirijske vojske gdje su prošli obuku.
Rafighdoost se poslije sastanka sa Asadom zaputio u Libiju gdje se sastao sa Gadafdijem koji je naredio da se Iranu odmah pošalje deset raketa Skad B, ali je to uslovio time da se jedna ispali na Saudijsku Arabiju.
Jedinica koja je obučena u Siriji postala je jezgro iranskih raketnih snaga, predvodili su prve raketne operacije Irana, a kasnije su učestvovali u pokretanju iranskog programa proizvodnje raketa.
Teheranski režim je s Gadafijem dogovorio da im ovaj u tri navrata pošalje po deset raketa Skad, a Rafighdoost ističe kako nijednu raketu nisu morali platiti jer im je to libijski diktator velikodušno poklonio. No, kako je teheranski režim, dobivši prvih deset raketa, odbio da ispali jednu na Saudijsku Arabiju, ne želeći da otvaraju novi front, Gadafi je obustavio daljnje isporuke, a Iran je u režimu Sjeverne Koreje pronašao trgovca voljnog da im proda toliko željene rakete.
Iransko-irački rat je jedan od najdugotrajnijih ratova dvadesetog vijeka. Započeo je u septembru 1980. godine, a završio u augustu 1988., a posljedica je više od milion poginulih. Rat je započeo zbog nesuglasica oko određenja granica između dvije zemlje, naročito u dijelu Šattul-Arab koji se naslanja na Arapski zaljev, a bogat je naftom. Uz to, Saddam se bojao izvoza iranske šiijske revolucije u Irak, u kojem živi veliki broj šiija.
Nevjerovatno zvuči činjenica da su dvojica arapskih diktatora, zagoovrnika iste ideologije (sekularističkog) panarabizma i arapskog nacionalizma, slanjem naoružanja i municije pomagali klerikalni sektaški nearapski režim Irana protiv njihovog „brata Arapa“ koji je, uz to, zagovara istu ideologiju kao i oni.
