Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kako su, zaista, meleki koji su stvoreni od svjetla, pali ničice pred stvorenjem od ilovače?
Čudno je i neobično da se tajna Ademove odabranosti krije u udahnjivanju melekskog (anđeoskog) duha i miješanje i spajanje tog duha sa zemljom ili ilovačom, te da su onda tom stvorenju sedždu učinili meleki koji su čista svjetlost, na koje ilovača i zemni prah nema nikakvog utjecaja.
Ta ademovska prednost i superiornost ima više dimenzija koje se preklapaju, a ponekad su opet proturiječne i nespojive iako im je osnova jedna.
Prije svega tu je prednost i odlikovanost slobodnom voljom (koja za sobom povlači odgovornost), koja se temelji na znanju, razumu, učenju, obrazovanju i mogućnosti izbora, iako taj izbor i obvezivanje ponekad vode u posrtanje, popuštanje i griješenje. Adem, odnosno čovjek (stvorenje od ilovače), kojem su meleki učinili sedždu, vrlo brzo je posegnuo za plodovima zabranjenog stabla, odazivajući se na
šejtanski poziv i mamac, ali se isto tako vrlo brzo i pokajao i vratio u okrilje Allahove milosti i oprosta.
Osim superiornosti i prednosti slobodne volje, tu je i ljudska prednost realizma, borbe, kretanja, aktivnosti, bola, težnje za boljim, iskustva, stalnih pokušaja, pogrešaka i ispravki. Ovo je važna lekcija iz obrazovanja, da've i politike. Miješanje dviju suprotnosti je veličanstvena Božanska tajna i mudrost. U ovome se krije jasna poruka da je uravnotežen suživot između različitih skupina jedna od tajni stvaralaštva i napretka.
Zatim, treba znati da sedžda koju su meleki učinili Ademu nije sedžda ibadeta, već sedžda ili naklon poštovanja. To je slično kur'anskim riječima u vezi Jusufa, a.s.: ”I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu svi se svi pokloniše.” (Jusuf, 100.) Svi islamski učenjaci su složni da se ibadet ne može činiti nikome osim Allahu, pa tako ni sedžda, kao forma ibadeta, ne može se činiti ni meleku, ni odabranom Allahovom poslaniku, već isključivo Allahu, dž.š.
Meleki su zaduženi da čuvaju čovjeka i da mu čine dobro
Ima onih koji, kada govore o načinu sedžde meleka, postavljaju hipotetičko pitanje: da li je moguće da je zapravo Adem, a.s., bio imam melekima, pa da su onda oni za njim učinili sedždu? Kur'anski kontekst ne upućuje na nešto slično i takav stav bio bi pretenciozan.
Da li sedžda koju su učinili meleki Ademu, a.s., znači naklon, odnosno padanje ničice kao što je uobičajeno činjenje sedžde?
Odgovor na ovo pitanje je potvrdan, jer na ovakvo značenje upućuju riječi Uzvišenog u ajetu: ”I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!” (El-Hidžr, 29.)
Da li ta sedžda znači da su meleki zaduženi da se brinu o stvarima koje su vezane za ljudski život i smrt?
Objava nam objašnjava da su meleki zaduženi za udahnjivanje duše u čovjeka, zatim za uzimanje duše prilikom smrti, za stanja koja se odnose na samilost i kaznu, za zapisivanje ljudskih djela i sl. Sve su to značenja koja u sebi krije sedžda meleka koju su učinili Ademu, a.s.
Abdus-Sabur Šahin u svojoj knjizi Moj otac Adem ističe da su meleki zaduženi da se brinu i da čuvaju ljudski život, kako Ademov, a.s., tako i svih njegovih potomaka do Sudnjega dana. Meleki su čovjekovi čuvari, oni mu žele i čine samo dobro, podstiču na dobro i obećavaju dobro, za razliku od Iblisa i njegovog šejtanskog potomstva koji zavode ljude i obećavaju im zlo i obmanjuju ih lažnim nadama.
Zaduživanje meleka time je nepobitna istina, ali nije dobro svoditi značenje sedžde na ta značenja, jer taj prizor pripada svijetu gajba (metafizičkom svijetu) i mi samo znamo da se on desio, da je melekima naređeno da učine sedždu i oni su to učinili, dok je Iblis odbio učiniti sedždu. Ta sedžda je bila stvarna i ona je kompatibilna sa prirodom meleka i onim sa čime su zaduženi, a što poznaje samo Allah. Mi o tome ne znamo mnogo i nismo u stanju opisati kakvoću i formu sedžde koju su učinili meleki.
Jer, sedžde se razlikuju po svojoj formi i obliku shodno različitosti stvorenja.
Uzvišeni Allah je objavio: ”I trava i drveće se pokoravaju.” (Er-Rahman, 6.) Zatim: ”Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju.” (El-Hadž, 18.) Zatim: ”Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji.” (En-Nahl, 49.) U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, a čiju vjerodostojnost niko ne može zanegirati, spominje se sedžda sunca ispod Allahovog Arša.
Imam Kurtubi rekao je: ”Nije to bila sedžda koja je danas nama poznata, a koja podrazumijeva spuštanje glave (čela) na zemlju, već ona zadržava osnovno jezičko značenje koje podrazumijeva poniznost i pokornost Allahovoj naredbi, koja je glasila: ‘Ponizite se pred Ademom i potvrdite i priznajte njegovu prednost i odlikovanost.”’
Pristojnost i edeb prema Allahu zahtijeva da se metafizičko, ono što je gajb (nevidljivo), zadrži u njegovom vanjskom značenju bez pokušaja da se, na osnovu našeg shvatanja, opisuje i tumači, a sve radi čuvanja svetosti kur'anskog teksta i zadržavanja u granicama mogućnosti ljudskog uma koji je vrlo uspješan u oktrivanju, proučavanju i inovacijama u domenu materijalnog, pojavnog svijeta, ali je zato nemoćan u sferi metafizičkog, onoga što je s onu stranu pojavnosti, i to je zapravo tajna superiornosti Adema i veličanstvene uloge i mjesta koje mu pripada.
Je li naredba sedžde bila upućena svim melekima, ili samo nekima od njih, koji su zaduženi za ljudski život, za udahnjivanje duše, uzimanje duše, melekima pisarima, čuvarima i sl.?
Vanjsko značenje i kontekst kur'anskog teksta upućuju na to da je svim melekima, bez izuzetka, bilo naređeno da učine sedždu Ademu i oni su to učinili, i meleki na nebesima i meleki na Zemlji, i najodabraniji meleki poput: Džibrila, Mikaila i Israfila.
Kroz sve Allahove poslanice koje je objavio Svojim poslanicima, sedžda se ističe kao najveći znak i manifestacija poniznosti i pokornosti Allahu, dž.š. U hadisu dolazi: ”Kada čovjek prouči kur'anski ajet u kojem se spominje sedžda, pa učini sedždu, šejtan se povuče od njega i plačući govori: ‘Teško meni, čovjeku je naređeno da učini sedždu i on ju je učinio, a meni je bilo naređeno da učinim sedždu, pa sam odbio.”’ (Muslim od Ebu Hurejre, r.a.) Na početku sure El-Alek naređuje se čitanje i učenje: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1.-5.), a na kraju iste sure naređuje se činjenje sedžde: ”I sedždu čineći nastoj da se Gospodaru svome približiš!” (El-Alek, 19.)
Povratak u Džennet dešava se kroz ”vrata” sedžde, kao što dolazi u predaji od Rebie ibn Ka'ba el-Eslemija, koji je rekao: ”Boravio sam jedne noći kod Poslanika, s.a.v.s., i pomagao mu oko abdesta i drugih poslova, pa mi je rekao: ‘Traži!’ Odgovorio sam: ‘Allahov Poslaniče, tražim i želim da budem s tobom u Džennetu.’ On je upitao: ‘A da ne želiš možda nešto drugo?’ Odgovorio sam: ‘Ne, samo to.’ Tada mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Ako to želiš onda pomozi sebi mnoštvom sedždi Allahu, dž.š.”’ (Muslim, Ahmed, Ebu Davud i En-Nesai)
Na Sudnjem danu ljudi će biti pozvani da učine sedždu, pa će vjernici učiniti sedždu. Nevjernici i idolopoklonici će pokušati učiniti sedždu, ali neće moći, njihova leđa će odbiti da se saviju pred Allahom, jer su na dunjaluku bila pognuta pred drugima mimo Allaha.
