Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U vjerodostojnim hadisikim zbirkama zabilježena je predaja u kojoj se spominje da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, natjecao (utrkivao) sa svojom suprugom Aišom, radijallahu anha, pa je prvi put pobijedila Aiša, radijallahu anha, a drugi put Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I to se desilo u toku jednog vojnog pohoda, a vojni pohodi su prepuni opasnosti i ubistava.
Adem, alejhi selam, nakon što je kušao plodove zabranjenog drveta i nakon što je iz Dženneta spušten na Zemlju, uživao je u životu, oženio se i imao potomstvo, putovao je, smijao se i plakao.
Ibrahim, alejhi selam, nakon što je živ i zdrav izašao iz vatre u koju su ga bacili nevjernici, obišao je zemlju uzduž i poprijeko, putovao je sa svojom suprugom – a ona je bila čestita i lijepa žena – u Egipat i svetu zemlju, svoju ženu Hadžer i sinčića Ismaila ostavio je u Mekki, a on ih je, s vremena na vrijeme, posjećivao da provjeri porodičnu situaciju svoga sina i da ga posavjetuje.
Jusuf, alejhi selam, izašao je iz tamnice, bio je razdvojen od svoje porodice i kušao je gorčinu samoće u tuđem svijetu, bio je izložen velikom pritisku unutar palače u Egiptu, nepravedno je optužen i zatvoren bez suđenja, ali se znao prilagoditi tim krizama i zadržati mirnoću, spokoj, osmijeh i lijepo ponašanje. Točak rada i dobročinstva kod njega se nikada nije zaustavljao i nije zaboravio iskoristiti trenutke radosti i zadovoljstva kad god se pojave.
Musaov, alejhi selam, život se preokrenuo nakon što je kao tuđinac napustio Egipat; ostavljajući zabrinutu majku, voljenog brata, uplakanu sestru i obespravljeni narod koji traži vođu ili spasitelja. Međutim, on nije osjetio tjeskobu niti je klonuo duhom, i nije ga to iskušenje spriječilo da ne učini dobro djelo i pomogne dvjema sestrama koje nije poznavao da napoje stoku, u zemlji u koju nikada prije nije kročio. I nije mu bio problem provesti deset godina svog blagoslovljenog života služeći čovjeku čiju kćerku je oženio i umarajući se kako bi joj isplatio mehr ili vjenčani dar.
Danas se muslimanski narodi podvrgavaju opasnim promjenama, teškim situacijama, vanjskim uplitanjem, unutrašnjim problemima i situacijama u kojima se ogromne skupine, koje broje milione muslimana, pokreću sa njihovih povijesnih ognjišta, da bi se pretvorili u muhadžire i izbjeglice koji ne znaju kada će se vratiti svojim kućama.
Ubistva, zločini i prolijevanje nevine ljudske krvi šire se svijetom za koji smo mislili da je prevazišao ovo, a sredstva informiranja prenose i dokumentiraju zastrašujuće oblike zločina bez pridavanja velike važnosti i zabrinutosti.
Islamski ummet prolazi kroz period političke blokade, ekonomskog nazatka i duhovnog poraza.
Mladi žive u stanju šoka i nisu u stanju objasniti ovu situaciju. A najopasnija stvar koja se danas događa muslimanima jeste odsustvo snova o pozitivnim promjenama ili čak o pristojnom i dostojanstvenom životu.
Mnogo je naših mladih koji su se našli na ivici sumnje u sve, čak i u vrijednosti i principe koje su naučili i na kojima su se odgajali od svog rođenja. Generacije su izgubile povjerenje u one oko sebe. Najmanje što im možemo ponuditi jeste bliskost s tim mladim ljudima, jer oni su bogatstvo i budućnost ummeta, te saslušati njihove pritužbe i kritike i pružiti im ljubav i sigurnost.
Treba im objasniti da su životi naroda i pojedinaca od početka ljudske povijesti prolazili kroz iskušenja, nedaće i bolove te da rješenje nije u ishitrenim potezima koji povećavaju patnju i očaj i pružaju izgovor za intervenciju neprijatelja i rastavljanje prijatelja.
Kriza je dugotrajna i ne rješava se preko noći, i nije korisno ni dobro da živimo psihičku krizu koja će upropastiti životne prilike, pozitivne i lijepe stvari. Naprotiv!
Ova mudra poslanička uputa, Kur'an i Sunnet, prekrasan je recept za našu psihu koja je uronjena u anksioznost i napetost zbog događaja oko nas i osjećaja da nismo sposobni promijeniti njihove tokove.
Dio rješenja je i u oslobađanju od osjećaja krize i stanja sveopće krize, te biti siguran da svemir ima Gospodara Koji njime upravlja, a On je o svemu obaviješten, On je najmudriji i najmilostiviji: ”A Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.” (Hud, 104.) Mi žurimo i požurujemo, a Allah ne žuri.
Dio rješenja je i iščitavanje dobrote u trenucima slabosti, jer, naprimjer, Turska je primila milione izbjeglica iz Iraka i Sirije s bratskom dobrodošlicom i utjehom, i oni ih odbijaju nazivati izbjeglicama, već ih nazivaju muhadžirima, dok su Turci u ovoj situaciji ensarije (pomagači).
Na koncu, sama Turska je primjer nekadašnje snage koja se bila pretvorila u slabost i slabosti koja se počela oporavljati nakon duge patnje i strpljenja, i pretvarati se u istinsku snagu.
Vjernik se pita u tuzi i samoći
Zar ovoj noći kraj neće doći?
Ko bez plana pobjedu traži
Na zemlji neće pomagača naći.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: ‘Kada će već jednom Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!” (El-Bekara, 214.)
