Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jučer sam pročitao priču o novinaru New York Timesa koji se dobrovoljno prijavio da eksperimentiše s Microsoftovom umjetnom inteligencijom.
Sve je bilo bazirano na fiksnim jednačinama: uradi ovo i dobićeš ono! Ako ti se kaže to i to, reci to i to! Bez osjećanja, bez emocija, bez prosuđivanja, bez poređenja, život je bio matematička lekcija.
Nakon nekog vremena, počeo je vikati na njih, govoreći: ”Hoću odmah da prestanem, želim imati osjećanja, želim biti čovjek!”
Čovječe, dok se upuštaš u život, čuvaj se da ne postaneš mašina.
Na svom putu ka vrhu uspjeha, ne gazi ljude da bi tamo stigao. Kakva je korist od toga da osvojiš svijet, a izgubiš sebe?
Na svom putu da zaradiš novac, nemoj se pretvarati u bankovni račun koji vrijedi onoliko koliko se cifra na njemu povećava.
Na putu ka izgradnji prelijepe kuće, ne zaboravi da je važniji izgled porodice koja u njoj živi od izgleda kuće.
Kakva je korist od prostrane palače ako je u grudima njenih stanara tjeskoba.
Kakva je korist od zlatnih rukavica ako postanu okovi na rukama onih koji ih nose.
Ništa osim osjećanja nas ne čini ljudima, bez njih smo samo glupe mašine.
Ti si kamen ako te Kur'an ne pokrene, i ako te ne potrese dženaza dok prolazi ispred tebe.
Ti si kamen ako ti srce ne zadrhti pri pogledu na dijete koje drhti u izbjegličkom šatoru.
Ti si komad truhlog drveta ako ti pogled na ljude ispod ruševina ne slama srce.
Ti si gomila ruševine ako ne kiptiš od ljutnje dok cionističke okupatorske falange ubijaju tvoju braću i sestre u Gazi i Nablusu.
Ti si mašina ako se ne sažališ na umornu suprugu, ako ne pomogneš bratu u nevolji, ako ne utješiš ožalošćenog komšiju ili ne pokažeš samilost prema prijatelju kojem je iz nekog razloga srce slomljeno.
Nikada nećeš stići na odredište ako ne pružiš ruku nekome ko se spotiče na tvom putu uzdizanja, čak i ako ljudi kažu da si stigao na cilj.
