Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Godine 1954. održano je Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Švicarskoj, a šest istaknutih irskih igrača odbilo je učešće na tom turniru zbog održavanja dvije utakmice reprezentacije nedjeljom, jer je to dan određen za molitvu. Šestorica fudbalera smatrali su da je njihov boravak u Irskoj i odlazak u crkvu u Belfastu najprikladnije rješenje.
Odluka igrača uslijedila je nakon što je Međunarodni fudbalski savez odbio pomjeriti i promijeniti datume dvije utakmice. Vrijedi napomenuti da irski tim nije izgubio ni u jednom od dva meča, završili su neriješeno a igrači nisu propustili molitvu. Ove igrače niko nije opisao kao ekstremiste, naprotiv, svi su ih hvalili, jer je to još uvijek bio ostatak vjerske tradicije u Evropi.
Problem naše planete sa Evropom je što ona želi da natjera ljude da svijet i život posmatraju njezinim očima, a ko se tome protivi smatrat će se nazadnim, reakcionarnim i neciviliziranim.
Prije samo 40 godina homoseksualizam u Evropi je bio zločin kažnjiv po zakonu i to mišljenje je morao slijediti cijeli svijet, a danas je u Evropi nepodržavanje homoseksualizma zločin, i shodno tome svi moraju promijeniti svoje mišljenje, jer je Evropa promijenila mišljenje.
Svi smo vidjeli prizor njemačke reprezentacije na uvodnoj utakmici protiv Japana, gdje su igrači stavljali ruke na usta u znak protesta zbog zabrane promocije homoseksualizma i homoseksualaca koji su, u toj istoj Njemačkoj, do jučer zatvarani i sankcionirani.
Problem je u tome što oni nama drže predavanja o slobodi izražavanja, a kada je Mesut Ozil iznio svoje mišljenje o pitanju Rohinja muslimana, protiv njega su pokrenuli brutalni medijski rat, koji se završio njegovim povlačenjem iz reprezentacije Njemačke. Tada je Ozil izrekao svoju čuvenu rečenicu: ”Kada pobijedimo, ja sam Nijemac, a kada izgubimo, ja sam turski imigrant.”
Jedna od stvari koju ne razumijem je i njihov pokušaj da pronađu vezu između nastranosti i fudbala. Također ne razumijem zašto čovjek mora braniti više boja kada je Svjetsko prvenstvo organizirano da se brane boje vlastite države, samo državne boje i ništa više.
