Jučer je u Grahovcima obilježeno stradanje 78 Bošnjaka. Radi se o 26 godišnjici stradanja Bošnjaka sela Han Ploča, Grahovci, Tulica i Radanovići. Učenici OŠ „Kiseljak 1“ i OŠ „Kiseljak 2“ u koloni su pošli od Šehidske džamije, koja je srušena 1993. godine, ka Grahovcima, do mjesta na kojem se nalazi spomen ploča stradalim mještanima ovih kiseljačkih sela.
Prvi se prisutnima obratio Nermin Merhemić, direktor OŠ „Kiseljak 1“ i predsjednik MIZ Kiseljak.
„Razumijem da vam je vruće, ail ovo je način da se solidarišemo sa našim mještanima i rođacima koji su po ovakvom danu stradali. Ubijani su samo zato jer imaju drugačija imena u odnosu na zločince“, poručio je Merhemić koji je za naš portal rekao da se na obilježavanju nalazi oko 450 osoba.
Nakon toga prisutnima se obratio Kenan ef. Bajrić, glavni imam MIZ Kiseljak, koji je pozvao sve prisutne da se Fatihom sjete stradalih Bošnjaka.
Potom je uslijedio historijski čas koji je održao dr. Amir Kliko iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti. Kliko koji je inače posvetio dio svog istraživanja stradanju Bošnjaka Srednje BiH govorio je o hronologiji događaja i napadima koje je izvelo Hrvatsko vijeće odbrane na sela sa bošnjačkom većinom u Kiseljaku.
Inače u napadu na ova sela stradalo je 78 Bošnjaka, tijela njih 40 su pronađena dok se za ostalima traga.
Jedinice HVO-a su, uz artiljerijsku podršku srpskih snaga sa Ilidže, u ranim jutarnjim satima 12.06.1993.godine, izvršile žestok napad na selo Tulica. U selu su zarobili svo stanovništvo muslimanske nacionalnosti, bez obzira na spol i dob. Nakon zarobljavanja ubili su 12 osoba. Državna komisija za traženje nestalih 1998. godine izvršila ekshumaciju 10 ostataka tijela iz mjesnog groblja u Tulici. Sva tijela su pronađena u jednoj masovnoj grobnici veoma plitko ukopana. Do sada se iz ovog sela još jedna osoba vodi kao nestala. Svo ostalo zarobljeno stanovništvo je kamionima transportovano u već organizovane logore u Kiseljaku koji su se nalazili u staroj zgradi općine i zgradi srednjoškolskog centra za žene djecu i starije osobe, a u kasarni u Kiseljaku za vojno sposobne muškarce. Osim što su bespotrebno lišili slobode cjelokupno muslimansko stanovništvo sela Tulica, te ubijali već zarobljene osobe, pripadnici HVO-a su zapalili i više od polovine kuća u ovom selu, a među njima i vjerski objekat-mehtef.
Već sutradan, dakle 13.06.1993.godine, prema već isprobanom scenariju, na Han Ploču i Grahovce uslijedio je veoma jak pješadijski napad jedinica HVO-a. Pred sam napad oba sela je obasula “kiša” granata koje su ispaljivane sa položaja srpskih snaga i položaja HVO-a. Jedinice HVO-a su u selo Grahovce i Han Ploču prodrijele u ranim većernjim satima gdje ubili 65 osoba, među kojima je bilo žena, djece, nepokretnih i starih osoba.
U sljedeća dva dana jedinice HVO-a su “očistile” sela Grahovce i Han Ploča od muslimanskog stanovništva i zapalile većinu kuća, kao i džamiju na Han Ploči.
Dana 16.06.1993.godine jedinice HVO-a su izvele organizovano zarobljavanje i odvođenje muslimana u logore u Kiseljaku. Sve zarobljene žene i djeca su odvođeni na jedno mjesto na Han Ploči – garaža Fazlije Dedića, a odatle kamionima prevezeni u logore u Kiseljaku – stara zgrada općine Kiseljak i zgrada srednjoškolskog centra. Svi odrasli muškarci, zarobljeni tog dana, odvedeni su na drugo mjesto, takođe na Han Ploči, – garaža Ahmeda Duharkića.
Niko od ovih muškaraca više nije viđen. Predpostavlja se da ih je u garaži završilo dvadesetak, ali niko ne zna koliko ih je tačno bilo, jer iz ove garaže nema svjedoka. Ekshumacijom, koju je izvršena 20.-24.05.1999.godine, a koju je vodio g-din Jasmin Odobašić, član Državne komisije za traženje nestalih, ekshumirano je 20 osoba koje su ubijene na širem području sela Grahovci i Han Ploča. Prilikom ovih ekshumacija, prisutni su bili sudija kantonalnog suda iz Travnika, kao i pripadnici krim-policije iz Kiseljaka. Da je većina osoba ubijena nakon što je zarobljena može se vidjeti iz izvještaja koji je sačinjen o izvršenoj ekshumaciji.
Osobe zarobljavane nakon 16.06.1993.godine odvođene su u kiseljačke logore. S obzirom da su logori prikrivani i zarobljenici prebacivani s jednog mjesta na drugo mnoge od njih nisu evidentirali članovi CK. Procjenjujemo da je sa područja ovog džemata u logorima bilo oko 300 osoba. Prema svjedočanstvima logoraša, tretmani u ovim logorima ni po ćemu se nisu razlikovali od tretmana koji su provođeni u svim drugim logorima čiji je cilj bio mučenje, ponižavanje, ubijanje ljudskog dostojanstva i želje zarobljenika da se vrate na isto mjesto gdje su zarobljeni.
Od ovih zločina je prošlo već 26 godina, a za iste niko još nije odgovarao. Porodice poginulih i nestalih se odavno pitaju da li su ovi zločini zaboravljeni; ili su samo zanemareni od strane ljudi čiji je posao istraživanje zločina, njihovo objelodanjivanje, izvođenje pred lice pravde izvršilaca i odgovornih osoba za zločin i na kraju krajeva njihovo sankcionisanje.
U svakom slučaju odgovornost pravosudnih i organa gonjenja ne može se opravdati. Dokaza o ovom zločinu, kako direktnih tako i indirektnih, ima i previše, samo je pitanje da li ih oni koji trebaju mogu i žele prepoznati:
- Četiri međusobno povezana sela su faktički “očišćena” od 500 (pet stotina) stanovnika jedne vjeroispovjesti za samo 5 (pet) dana
- Nakon “čišćenja” je u selima ostalo 78 leševa.
- Neko je te iste leševe organizovano spaljivao i zakopavao u pojedinačne i masovne grobnice.
- Mnogi od ekshumiranih leševa su bili vezani žicom, a nekima su bile i odsječene glave.
- Od 78 osoba koje su ostale u selima, leševi njih 35 su tako sklonjeni ili uništeni da ni do danas nisu pronađeni.
- Sistematika i planiranje zločina ogleda se i u paljenju kuća i vjerskih objekata
- Da je zločin planiran na većim razinama vlasti ukazuje i učešće u istom dvije međusobno zaraćene strane (HVO i srpska vojska) i njihova pesprijekorna koordinacija prilikom napada.
- Učešće preko 500 vojnika u napadu iziskivalo je učešće i komandovanje visoko pozicioniranog oficira HVO-a.
- Formiranje logora u Kiseljaku pred same napade na ova sela, te objekti koji su iskorišteni za iste (zgrada općine, zgrada škole), takođe govore o planiranju zločina na večim nivoima vlasti HZ HB.
S poštovanjem,
