Željko Komšić se svrstava uz onaj zlokobni projekat čiji je cilj da se bosanstvo gradi na bošnjačkom zgarištu, odnosno, da Bošnjaci žrtvuju sebe za ideju koja nema nikakvog smisla ako nije imenitelj jednakog interesovanja svih bh. naroda i građana za realnom količinom zajedništva. Ne postoji to bosanstvo koje Bošnjaci mogu nametnuti drugima, jer je bosanstvo zauvijek prostor dobrovoljnog i zajedničkog, a ne prisilnog i separatnog.
***
Komšićeva stranka je samo jedna klopka za Bošnjake, ali, mnogo su opasnije ove klopke pod krovom bošnjačkih institucija i adresa, koje, najvjerovatnije, i ne slute da su izmanipulirane.
Piše: Fatmir Alispahić
Trebala je u ovaj petak, 20. aprila, u jednoj sarajevskoj općini biti održana tribina pod naslovom „Bošnjaci na nišanu“, s akcentom na žestoke propagandne operacije koje se vode s ciljem da Bošnjaci prihvate nepostojeće bosanstvo za svoju a(nti)nacionalnu odrednicu. Kao što je poznato, u postojećim zakonskim relacijama – biti Bosanac znači biti nula – jer onaj ko se izjasni kao Bosanac sebe svrstava u kategoriju ostalih, tj. manjina, zajedno sa Romima i Jevrejima. Tribina je dogovorena mjesec dana prije. A onda je na adresu predavača od organizatora došla sljedeća obavijest: „Sinoć smo imali sastanak Upravnog odbora oko ove tribine, pa su neki članovi dali prijedlog oko novog termina, ali naravno to u kosultaciji sa Vama. Dali su prijedlog da se nekad u junu, ili možda augustu ili septembru održi ova tribina radi toga što imamo dosta mjeseci do popisa, a u tom periodu bi bilo daleko korisnije, uvjerljivije i bolje, kako ovi članovi smatraju. Šta mislite?“
A predavač im je odgovorio: „Ja mislim da je trebalo raditi i jučer i zakjučer, jer se dobra njiva ne može napraviti od jednog hašovanja. Sa narodom treba raditi stalno, a ne samo kad zagusti, a ponajviše zbog toga što naši neprijatelji rade stalno, pa i kad je riječ o popisu. Dok mi u jesen napravimo tu tribinu, oni će za ovih pola godine obrlatiti još Bošnjaka da ne budu Bošnjaci. Nema toga, brate, ovo je rat, stalno gruha (što reče rahmetli Nedžad Ibrišimović), nema se tu šta čekati, mi smo dužni stalno narod držati budnim, u pripravnosti i u svijesti da su oko nas dušmani, i da nas samo jedinstvo može sačuvati. Nema pogrešnijeg mišljenja u Bošnjaka od toga da nešto, što se tiče naše odbrane, treba odgađati. Dušmani ne odgađaju naš nestanak, oni stalno šicaju, a mi bismo da kahvenišemo i da to što smo trebali raditi prije šest mjeseci sad pomjerimo za narednih šest mjeseci.“
U međuvremenu je osnovana Demokratska fronta Željka Komšića kao stranačko otjelotvorenje klopke za Bošnjake, koji treba da povjeruju kako svi mi možemo biti Bosanci kao Željko. …Ali samo u Sarajevu. Kad Željko ode u Grude, tamo ne može pronaći ni jednog svog glasača, ni jednog svog „Bosanca“. Jer Željka, Hrvata, već dva puta, biraju Bošnjaci, i tako uzurpiraju pravo Hrvata da sebi biraju svog člana Predsjedništva. Kad Željko ode u Višegrad ili Brčko, tamo može pronaći postrojene četnike, kako oštre kame i najavljuju nove pokolje Bošnjaka, ali Željko Komšić, po ugledu na ministra sigurnosti Fahrudina Radončića, neće iskoristiti svoje dužnosti i obaveze da na ovaj paravojni militarizam reagira. Kakva je onda svrha tog navodnog bosanstva Željka Komšića? Nema druge svrhe osim da se Bošnjaci razbošnjače. Pravi patriotizam bi bio da nam Hrvat Željko Komšić u bosanstvo uvodi Hrvate iz zapadne Hercegovine, namjesto što svoju hrvatsku ruku meće u bošnjačku seharu, i iz bošnjaštva odvodi Bošnjake da budu manjina u vlastitoj zemlji, da nestanu ili da se rastoče u srpsko-hrvatski anacionalni derivat.
Muhur na ugroženost
U dva navrata sam, u tekstovima „Bošnjaci prave hrvatski entitet“ (08.10.2010.) i „Bošnjaci napraviše hrvatski entitet“ (29.04.2011.) upozoravao na diskriminatorsku politiku SDP-a koji je, preko Željka Komšića, mobilizirao i ojačao velikohrvatske pozicije u pogledu planova za tzv. trećim entitetom. Naime, niko kao Željko Komšić nije tako blagorodno djelovao na legitimiranje velikohrvatskog ekstremizma, po osnovu objektivnog ugrožavanja hrvatske jednakopravnosti u izboru člana Predsjedništva BiH. Da se razumijemo, ta funkcija u Predsjedništvu nije nikakva vlast, paradna je, ali baš zato što je paradna, ona na simboličkoj razini prodire u dubinu nacionalnih osjećanja. Primjerice, Bakir Izetbegović sa pozicije člana Predsjedništva ne može pomjeriti ni fildžan u Sarajevu, ali kad relativizira velikosrpsku odgovornost, onda to izazove buru negodovanja. Jer, on je taj vrh bošnjačkog političkog trenutka, ma koliko bio nedorastao za funkciju koja mu je pripala. Zamislimo kako su se Hrvati mogli osjetiti povrijeđenim kada je na funkciju koja u Predsjedništvu pripada Hrvatu, došao Hrvat kojega su izglasali bošnjački glasovi?! Da li to baš tako? Hrvati su imali separatističku alternativu, ali, tu alternativu bilo je nemoguće aktivirati, i legitimirati, bez ovog izbornog nasilja nad hrvatskim pravima u izvedbi Željka Komšića. Ispostavlja se da su ovdje svi našli svoj interes: Željko Komšić, jer je dvaput bošnjačkim glasovima biran za hrvatskog člana Predsjedništva; Bošnjaci koji su birali Komšića, jer su u svojoj iskompleksiranosti umislili da čine epohalni doprinos ustoličenju bosanstva; napose, velikohrvatski stratezi koji su konačno dobili muhur na ugroženost, na osnovu čega su mogli operacionalizirati poslove oko tzv. trećeg entiteta. Direktno rečeno, niko u Bosni i Hercegovini nije više od Željka Komšića puhnuo u jedra tzv. trećem entitetu. Jer niko kao Željko Komšić nije bio u poziciji da tako temeljito legitimira hrvatsku ugroženost, izbacujući hrvatske većinske glasove iz najvažnijeg državnog organa. Posve je nebitno da li je Željko Komšić to uradio u znanju ili neznanju, da li je sebe našao u izgradnji tzv. trećeg entiteta, ili je taj velikohrvatski interes tek kolateralna šteta njegove ambicije da uzurpacijom bošnjačkih i degradacijom hrvatskih glasova dvaput zasjedne u Predsjedništvo – ali je činjenica da je politika Željka Komšića više doprinijela profilaciji velikohrvatskih nego bosanskih…
