Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Huzejfe ibn Jeman, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Srca neprestano bivaju izlagana kušnjama (smutnjama ili fitnama) na način kao što je hasura ispletena, prut po prut. Na srcu koje ih upije (prihvati) pojavi se crna tačka, a na onom koje ih odbije pojavi se bijela tačka. Tako nastaju dvije vrste srca – bijelo, poput bijelog i glatkog kamena, kojem kušnje i smutnje ne mogu nauditi dok je nebesa i Zemlje, i drugo, pepeljasto-sivo, koje je poput izvrnutog vrča. Ono ne prihvata dobro, niti odbacuje zlo. Usvaja samo ono što mu njegova strast nalaže.” (Muslim)
Islam nas uči da se put ka Allahu prelazi srcem, a ne nogama. Vjerničko srce mora biti živo i budno, i mora se radovati približavanju Uzvišenom Allahu.
Srce je suština čovjeka i njegovo pravo bogatstvo. Ako ga njegov vlasnik čuva i brine se o njemu, zaštitit će ga od strasti, hirova, bolesti, nemarnosti, tvrdoće i svega što ga udaljava od Gospodara svjetova, živjet će svoj život časno i dostojanstveno, i vratit će se svome Gospodaru zadovoljan i On njime zadovoljan.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zaista, u tijelu postoji organ koji ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je bolestan (pokvaren), bolesno je cijelo tijelo. To je srce.” (Buharija i Muslim)
Međutim, u ovom dunjalučkom životu mi živimo ispit i provjeru našeg vjerovanja i robovanja Uzvišenom Allahu, i ovaj ispit ili test mora sadržavati određene izazove koji zahtijevaju borbu i suočavanje sa tim izazovima, i to je nepromjenjivi Allahov zakon, shodno ajetu: ”Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru, i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35.)
Smutnje (fitne) i kušnje smjenjuju se u čovjekovom životu sve dok mu smrtni čas ne dođe i one razdvajaju iskrenog vjernika od lažljivca i munafika, kao što se navodi u ajetu: ”Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (El-Ankebut, 2.-3.)
Mudri ljudi bježe od smutnje, a ljudski šljam je prati
Opisujući smutnju ili fitnu i njenu opasnost i pogubnost po muslimansku ličnost i društvo, hazreti Alija, radijallahu anhu, rekao je: ”Fitna počinje u skrivenim fazama i vodi do očigledne ogavnosti i zlodjela, tako da srca skrenu u zabludu nakon ispravnog vjerovanja. Ko joj ukaže poštovanje, ponizit će ga, a ko joj se pridruži, uništit će ga. U toku fitne iščezne mudrost, a progovori tama. Pronicljivi i mudri bježe od nje, a ljudski šljam je prati. Ona kida rodbinske veze i islam odlazi od nje. Zato ne budite simboli smutnje i novotarija, i pridržavajte se onoga na čemu je uspostavljeno uže zajednice i na čemu su utemeljeni stubovi pokornosti Allahu. Čuvajte se šejtanskih puteva i izvora neprijateljstva.”
Ako čovjek izgubi srce pred izazovom smutnji i kušnji, izgubio je ključ spasa, ali ako je strpljiv, ako odolijeva napadima kušnji i podnosi teškoće, on na kraju pobjeđuje i to je priroda ovog puta.
Narodi i pojedinci će bit sretni, ponosni, sigurni, jaki i moćni sve dok slijede Allahov put, koristeći pouke historije i događaje vremena u kojem žive, i dok budu naoružani istinskim vrijednostima, vrlinama i moralom.
A kada se pojavi skretanje sa ovog puta, Allah učini da se uvjeti i okolnosti promijene i da nestane blagodati u kojima su uživali, i da okuse gorčinu iskušenja i raznih nedaća.
Dakle, promjena počinje od nas, shodno ajetima: ”Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sâm sebe ne izmijeni.” (Er-Ra'd, 11.); ”To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sâm ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 53.)
Najveći znak i dokaz devijacije u životima pojedinaca, naroda i društava jeste odstupanje ljudskih srca od istine, dobrote i pravednosti u trenucima izloženosti raznim dunjalučkim izazovima, pa se tada srca pokvare i ne razlikuju dobro od zla, istinu od laži i zablude, i to im bude uzrok jada i nesreće na dunjaluku i na Ahiretu.
Stoga nam Allah naređuje da Ga molimo da učvrsti naša srca nakon upute: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” (Ali Imran, 8.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio ovu dovu: ”O Ti, Koji okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” (Et-Tirmizi)
Uzvišeni Allah dao je ponos i pobjedu ovom ummetu, podržao ga Svojim vojskama i sve mu potčinio, kada su srca muslimana, muškaraca i žena, uleme, vladara i običnih ljudi, čvrsto i iskreno vjerovala u Allaha, kada su se samo u Njega pouzdavala, i kada u njima nije bilo zavisti, mržnje, zlobe, potvora, klevete i kada nisu osjećali tjeskobu u srcima jedni prema drugima, već je njihova životna deviza bila: ”I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.” (El-Hašr, 9.)
Sufjan ibn Dinar pitao je Ebu Bišra, učenog i pobožnog muslimana iz prvih generacija, o djelima ashaba, pa mu je Ebu Bišr rekao: ”Malo su radili, a veliku nagradu su zaradili.”
Sufjan je upitao: ”A zbog čega?”
Ebu Bišr je odgovorio: ”Zbog čistoće njihovih srca.”
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, govorio je: ”Ja se obradujem kad čujem da je u nekom muslimanskom mjestu pala rodna kiša, iako od toga nemam nikakve lične koristi.”
Izraz fitna – iskušenja i smutnje, koji je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio u hadisu s početka teksta uključuje sve vrste zla i grijeha, kao što su nevjerovanje, licemjerje, nemoral, lažna vjerovanja, pokvarena mišljenja i zov strasti kojima duše teže, a srca ih prihvataju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upotrijebio je u ovom hadisu nedostižno poređenje, pa je izlaganje srca nabrojanim smutnjama i kušnjama uporedio sa procesom pravljenja hasura, koji uključuje strpljivo pletenje, prut po prut.
Kad srca skrenu s Pravog puta, onda izostane ljubav i saradnja među muslimanima
Mi živimo u vremenu širenja svih vrsta smutnji i kušnji koje su bliske duši koja je sklona zlu, tako da često upadamo u zamke koje su nam postavljene na našem putu ka Allahu. Vatra smutnji se sve više rasplamsava i njen plamen potpiruju neprijatelji islama, ali i neznalice i smutljivci iz muslimanskih redova koji su skrenuli sa puta istine i pravde.
Živimo u vremenu kada nam je više stalo do vanjskog izgleda, forme i kozmetike, nego do suštine, ciljeva i namjera. Ne vodimo računa o djelima srca i njihovoj čistoći, niti im pružamo imansku opskrbu koja bi ih oživjela i probudila iz nemara i očistila od natruha grijeha.
Naši grijesi su se povećali, naš ahlak se pogoršao, izgubili smo i zaboravili mnoga veličanstvena značenja islamskog bratstva, jer smo naše duše vezali za prolazni dunjaluk, a zaboravili smo na Ahiret, pa nam je tjeskoba ispunila srca, život nam je postao težak i naše brige su se povećale i umnožile.
Štaviše, umjesto samilosti i saosjećanja, mi osjećamo odioznost jedni prema drugima, pa nije čudo što su se među nama povećale nesuglasice, mržnja i neprijateljstvo, i što nas nije briga za patnjama i stradanjem drugih muslimana, jer kad srca skrenu s Pravog puta, onda izostane ljubav, saosjećanje, samilost i saradnja među muslimanima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je ashabe na opasnost natjecanja zbog dunjaluka, dunjalučkog bogatstva, slave i ugleda, i podsticao ih da se natječu za dobro i nagradu kod Allaha na Ahiretu, jer je znao da će dunjaluk i njegove čari biti glavni izvor smutnje i fitne, i da će međusobna borba za dunjaluk dovesti do podjela među muslimanima i zaustaviti njihovu ljudsku i civilizacijsku ulogu u izgradnji svijeta, razvoju civilizacije i činjenju dobra i koristi čovječanstvu u cjelini.
Milostivi Allahu, O Ti, Koji okrećeš ljudska srca, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri i očisti ih od licemjerstva, mržnje, zlobe i lošeg ahlaka. Amin!
