Ni na intelektualce ne možemo računati, barem ne na one iz mainstreama, one koji su rado viđeni u medijima. Umjesto da budu stub društva, da nose ideje slobode, progresa i istine, naši intelektualci su među najzakržljalijim članovima našeg društva.
Intervju dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesora doktora Šaćira Filandre u kojem kroz prizmu posljednjih događaja tumači stanje u Stocu, dokaz je za naše tvrdnje.
Ne mislim da je dolazak u Stolac delegacije Hrvatske raspirivanje nekih novih strasti. Stolac je postao idealno mjesto za različita međunacionalna potkusurivanja, što za ljude u Stocu nije dobro. Dakle, postao je pogodno tlo za ubiranje nacionalnih poena, za predizborna i postizborna dokazivanja vlastitoj javnosti, rekao je Filandra za Avaz i dodao da dolazak delegacije Hrvatske, koju su činili Božo Petrov, lider Mosta i potpredsjednik Vlade Hrvatske u tehničkom mandatu, i Miro Kovač, ministar vanjskih poslova Hrvatske, jučer u Stolac Filandra ne smatra dodatnim dolijevanjem ulja na vatru.
Dok svaki student, poljoprivrednik, autoprevoznik ili odžačar zna da je u Stocu od 1993. na sceni aparthejd, koji je svoju kulminaciju imao kada su Hrvati u logore zatvarali Bošnjake, tamo ih mučili i ubijali, a da bi u septembru te godine njihov broj u ovom gradu bio nula (0) i da su još na snazi iste, ali mirnodobske velikohrvatske tendencije, prvi čovjek Fakulteta političkih nauka u Sarajevu to ne želi da vidi. Da stvar bude pogubnija za Filandrin intelektualni kredibilitet, on krivicu za probleme u ovom gradu pripisuje podjednako, i Hrvatima i Bošnjacima.
Zamislite kakve politologe prozvodi fakultet ako je na njegovom čelu čovjek koji ne vidi očigledno. Očito je da su nasilnici iz stolačkog HDZ-a htjeli prekrojiti izbornu volju građana ovog hercegovačkog mjesta kako bi se osujetili Bošnjaci u njihovom suprotstavljanju stanju etnički čistog hrvatskog prostora. Rizikujući političku karijeru svog vlasnika, u tome se prepriječila noga Salmira Kaplana, jednog od protivnika HDZ-ovom siledžijstvu. Ta je Noga bila odlučna i pametna pa je najvjerovatnije spasila Stolac od još jednog mandata u rukama velikohrvata. Međutim, pokušaj zadržavanja Stoca kao hrvatskog ekskluzivnog prostora na još četiri godine i suprotstavljanje tome, dekan svodi u ravan međustranačkog prepucavanja. Upravo ovakvi stavovi su sladunjavi našim otuđenim medijima jer se u njima krivica jednako distribuira i na siledžije i na žrtve što je opet prikrivanje krivice ovih prvih pa je malo vjerovatno da će ovakve neznalice i kukavice izbaciti iz svojih programa.
Bolje bi bilo da mediji ne plasiraju stavove kao što su citirani, korisnije bi bilo i dobili bi odgovore bliže istini da intervjuišu studente, poljoprivrednike, autoprevoznike ili odžačare. Ili Kaplanovu nogu.
Nažalost, Filandra i njegov stav je samo slika i prilika stanja misli i duha većine naših intelektualaca.
