Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Gledajući zadivljujuće prizore humanizma i plemenitosti koje su pokazali Europljani, pripadnici zapadno-kršćanske civilizacije, od Beča u Austriji, do Štokholma i Helsinkija u Švedskoj i Finskoj, naumpala mi je predaja koju je zabilježio imam Muslim u svom Sahihu, a koja se upravo odnosi na pripadnike Zapadne civilizacije.
Naime, ashab Mustevrid el-Kureši prenosi: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Nastupit će Sudnji dan a Bizantinci će (ar. er-Rum) biti najbrojniji narod.’ Na to je Amr ibn As rekao: ‘Ako će biti tako kako si prenio, onda ću ti ja o njima reći sljedeće. Bizantinci posjeduju četiri plemenita svojstva: strpljivi su u vremenu smutnje (tj. ne padaju u očaj u teškim vremenima), brzo se oporavljaju nakon iskušenja i kataklizmi, brzo konsolidiraju svoje redove nakon vojnih poraza i najbolje se odnose prema siromasima, siročadima i bespomoćnima. A imaju i peto lijepo svojstvo: najspremniji su da se suprotstave svojim nepravednim vladarima i zulumćarima.”’
U ovom hadisu spominje se termin ”er-Rum” – Bizantinci ili Rimljani, a islamski učenjaci se slažu da su današnji pripadnici zapadno-kršćanskog povijesnog kruga i zapadno-kršćanske civilizacije, idejni i duhovni nasljednici, uvjetno rečeno, Bizantijske imperije i bizantijsko-kršćanske civilizacije.
Amr ibn As, r.a., spomenuo je nekoliko plemenitih svojstava pripadnika biznatijsko-kršćanske civilizacije za koja komotno možemo reći da su i danas prisutna kod mnogih njihovih nasljednika. Pošto se u ovom tekstu ne mislim baviti opširnijim komentarom spomenute predaje, izdvojio bih samo jednu, ili eventualno dvije osobine spomenute u predaji, a koje su usko povezane sa masovnom podrškom i solidarisanjem Europljana sa sirijskim izbjeglicama. Prva od njih sadržana je u riječima Amra ibn Asa: ”Najviše osjećaju samilost prema siromasima, siročadi i bespomoćnima.” Slike sa dočeka sirijskih izbjeglica na željezničkoj stanici u Beču, kao i one sa minhenskih i drugih ulica europskih gradova, svjedoče da su mnogi pripadnici zapadno-kršćanske civilizacije i u našem vremenu zadržali tu plemenitu osobinu.
Čini se da je u mnogim europskim državama (sa izuzetkom Madžarske) sve uključeno u ovu veliku i nadasve humanu akciju spašavanja sirijskih izbjeglica, od vlada, preko nevladinih organizacija, intelektualaca, biznismena, kulturnih radnika, novinara, do običnih ljudi, odnosno širokih narodnih masa. Neizmjerno raduje činjenica da, u ovom zlokobnom, vučijem vremenu, postoje ljudi koji znaju cijeniti vrijednost ljudskosti, plemenitosti, vrijednost života i slobode. Stoga, muslimani moraju biti zahvalni tim plemenitim ljudima, jer nas je naš poslanik, Muhammed, s.a.v.s., naučio da ”ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu”.
Mogu li europski narodi zaustaviti silu svojih ”imperatora”?
Iako je ljudskost i plemenitost koju trenutno pokazuju europski narodi prema sirijskim izbjeglicama za svaku pohvalu, ipak se, bez imalo malicioznosti i obezvrjeđivanja trenutnog dobročinstva, čini logičnim postaviti pitanje: šta je Europa do sada čekala? Četiri duge, patničke godine za sirijski narod, čekala je Europa i europski narodi da bi se odlučili prihvatiti sirijske izbjeglice, a poznato je, naprimjer, da je samo Turska odavno primila blizu dva miliona sirijskih izbjeglica i da je predsjednik Turske, Redžep Erdogan, danima pozivao europske i svjetske lidere da se pomogne napaćenom sirijskom naroda. Je li moguće da je Europu na noge digla zastrašujuća i krajnje upozoravajuća slika mrtvog dječaka Aylana na turskoj obali i masovne kolone izbjeglica koje su riješile da idu grlom u jagode, jer računaju da im ne može biti gore nego što je u ratnom haosu zahvaćenoj Siriji, gdje svako svakoga ubija i gdje je sve srušeno i spaljeno. Trenutačne aktivnosti i ogromna briga oko smještaja sirijskih izbjeglica, drže nas u ubjeđenju da se moglo i moralo mnogo ranije reagirati.
S tim u vezi, želio bih se dotaći i prokomentirati i drugo svojstvo Bizantinaca koje je spomenuo Amr ibn As, a ono glasi: ”Najspremniji su da se suprotstave svojim nepravednim vladarima i zulumćarima”. Ovo svojstvo je također u velikoj mjeri prisutno i kod današnjih pripadnika zapadno-kršćanske civilizacije. Kulturno-civilizacijski nasljednici Bizantinaca, mnogo puta su, kroz svoju povijest, dokazali da se ne daju porobljavati, čak ni vladarima iz svog naroda i da slobodu i dostojanstven život cijene iznad svega.
Ako je to tako, a jeste, zašto se onda na isti način Europljani ne suprotstave nezajažljivim imperijalističko-kolonijalističkim aspiracijama iagresorsko-okupatorskim akcijama svojih političkih vođa i lidera, jer oni dobro znaju da su zapadni faraoni i moćnici (SAD, Engleska, Izrael, Francuska, Njemačka, Rusija) proizvođači ovog haosa, pa i stradanja i patnji sirijskog naroda. Naravno, postavlja se pitanje da li obični, plemeniti ljudi mogu zaustaviti bjelosvjetske tirane i silnike u njihovoj agresiji na tuđe živote i imanja. Odgovor na to pitanje je da mogu, jer su dokazali bezbroj puta da ih mogu zaustaviti u porobljavanju vlastitog naroda, zašto ih ne bi spriječili i u porobljavanju drugih naroda i izlaganju tih naroda ratovima, progonima i pogromima. Ako to iskreno želi, narod, uz Božiju pomoć, ništa ne može zaustaviti na putu ka ostvarenju plemenitih ciljeva i odbrani temeljnih ljudskih vrijednosti: slobode, pravde, plemenitosti i prava na dostojanstven život. Na taj način bi zaustavili okupaciju i ratove, a samim tim i masovne egozduse i milionske kolone izbjeglica, odnosno, zaustavili bi stradanja i patnje nedužnih naroda. Onda ne bismo gledali mučne slike izbjeglica koji po svaku cijenu, da bi spasili goli život, hrle, kopnom i morem, prema Europi, kao jedinoj preostaloj nadi i utočištu, i ne bi na savjesti nosili hiljade i milione Aylana.
