Autor: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibnul-Kajim el-Dževzijje, rekao je: ”U ostavljanju i napuštanju grijeha kriju se sljedeće koristi: potvrđivanje i jačanje ljudskosti; čuvanje časti i ugleda; zaštita imetka kojeg je Allah učinio sredstvom za postizanje dunjalučkih i ahiretskih koristi; ljubav i prihvatanje od strane drugih ljudi; pošten život; vitalnost tijela; snaga srca; čistoća duše; zadovoljstvo i užitak srca; širina u grudima; sigurnost od zastrašivanja pokvarenjaka i bezbožnika; umanjivanje brige, tuge i žalosti; osjećaj ponosa zbog nemogućnosti da bude ponižen usljed činjenja grijeha; održavanje i čuvanje svjetla srca da ga ne ugase tmine grijeha; pronalaženje izlaza iz tjeskobe koju osjećaju pokvarenjaci i razvratnici; olakšavanje pokornosti; olakšavanje učenja i spominjanja po dobru među ljudima, te učenje dove za njega od strane vjernika; strahopoštovanje koje Allah ulijeva u srca drugih ljudi i pobjeda nad onima koji mu pokušaju učiniti zulum; odbrana časti od onih koji ga ogovaraju; brzina uslišavanja dove; nestanak samoće i usamljenosti između njega i Allaha, koju je osjećao dok je činio grijeh; blizina meleka, a udaljenost šejtana; natjecanje i utrkivanje ljudi da mu pomognu u izvršavanju potreba, osjećaj naklonosti prema njemu i želja da mu budu prijatelji i saradnici; nepostojanje straha od smrti, već radovanje smrti i susretu sa Allahom dž.š.; osjećaj ništavnosti dunjaluka u srcu, a povećanje vrijednosti Ahireta; čežnja za neizmjernom nagradom u vječnosti; osjećaj slasti u ibadetu i pokornosti Allahu dž.š.; kušanje slasti imana; dove koje za njega upućuju meleki koji nose Allahov Arš i oni koji su oko njega; radovanje meleka pisara i njihove dove za njega u svakoj situaciji; povećanje inteligencije, razboritosti, imana i spoznaje; postizanje Allahove ljubavi i Njegovog radovanja tevbi i pokajanju griješnika, što samo po sebi predstavlja nagradu, zadovoljstvo i sreću koja se ne može ostvariti na bilo koji drugi način.
Da u napuštanju grijeha nema ništa drugo osim nabrojanih vrijednosti i koristi, to je ogroman kapital i neopisiv uspjeh.” (El-fevaid, 198.-199.)
