Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Svaki čovjek je griješnik i nema ni jednog čovjeka koji nema grijeha i mahana za koje ne želi da iko zna. Zato je pokrivanje ljudskih sramota i mahana poslanička uputa i uzvišeni moral koji štiti čast muslimana, pokriva njihove sramote i suzdržava se od onoga što im pričinjava neugodnosti, pa se tako među njima povećava ljubav i čuva bratska veza.
Jedno od Allahovih lijepih imena koje nije spomenuto u Kur’anu, već u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Es-Sittir – Onaj Koji pokriva grijehe i sramote.
Naime, u hadisu koji prenosi Ja'la ibn Umejje, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji se na otvorenom prostoru kupao bez odjeće. Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u mesdžid, popeo se na minber i okupljenim ashabima rekao: ”Zaista je Allah stidan i On voli stid i pokrivanje, pa kada se neko od vas kupa, neka se pokrije (tj. neka se kupa iza zastora, zaklonjen od ljudskih pogleda).” (Ebu Davud i En-Nesa'i)
Komentirajući ovaj hadis, šejh el-Sa'di, rekao je: ”To je iz Allahove milosti, plemenitosti, savršenstva i dobrote. Čovjek javno čini grijehe, uprkos svojoj neopisivoj potrebi za Allahom i Njegovom pomoći, a njegov Gospodar, i pored Svoga savršenstva i neovisnosti od stvorenja, stidi se da Njegov rob bude osramoćen i da zasluži Allahovu kaznu, pa mu pokriva sramote i oprašta mu grijehe nakon pokajanja. Allah se također stidi kazniti onoga ko je osijedio kao musliman bez obzira na njegove grijehe, kao što se stidi vratiti prazne ruke koje su ispružene u dovi i koje Ga mole za milost i oprost.”
Značenje Allahovog lijepog imena Es-Sittir
Ovo ime izvedeno je od glagola setere – jesturu ( يَسْتُرُ –سَتَر ) u značenju: sakrivanje, pokrivanje, udaljavanje i zastor. Na spomenuto značenje upućuje i hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude imao kćerke, pa lijepo postupi prema njima, one će mu biti zastor od džehennemske vatre.” (Buhari i Muslim)
Imam el-Bejheki, rekao je: ”Es-Sittir je Onaj Koji mnogo pokriva sramote Svojih robova, pa ih ne oktriva u javnosti. Također, On voli da Njegovi robovi skrivaju svoje grijehe i mahane i da izbjegavaju sve ono što će ih osramotiti.”
A imam el-Munavi, veli: ”Es-Sittir je Onaj Koji ne voli prezrene stvari, Onaj Koji pokriva sramote i mahane.” (Fejdul-Kadir )
Jedna od najvećih blagodati koju je Allah podario ljudima, jeste upravo Njegovo pokrivanje naših grijeha i sramota.
Jesi li se ikada zapitao: Šta ako bi ti Allah uskratio ovu blagodat?
Šta ako bi grijesi imali miris, da li bismo uopće mogli sjediti jedni s drugima i jedni pored drugih?
Koliko bi porodica i brakova bilo uništeno da nam Allah ne pokriva sramote i mahane?
Koliko bi rodbinskih veza bilo prekinuto i prijateljstava uništeno i izgubljeno da nam Allah ne pokriva sramote i mahane?
Tumačeći ajet: ”Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim?” (Lukman, 20.), Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ”Vidljive blagodati su islam i Kur'an, a nevidljive blagodati su pokrivanje grijeha i ne požurivanje sa kaznom.” (Tefsir El-Begavi)
Kome Allah pokrije sramote na dunjaluku, pokrit će mu ih i na Sudnjem danu
Uzvišeni Allah zabranio je da čovjek otkriva i obznanjuje vlastite grijehe i Allah mrzi takav postupak, a voli da grijeh ostane između čovjeka i Njegovog Gospodara, da se čovjek pokaje i učini tevbu, pa da mu Allah oprosti.
U tom smislu je i hadis Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svim pripadnicima moga ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe se ubraja i ono što čovjek uradi noću od grijeha, pa ga Allah pokrije, a on sutradan pred ljudima kaže: ‘Sinoć sam radio to i to.’ Gospodar mu tokom noći sakrio njegovu sramotu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah bio pokrio.” (Muttefekun alejhi)
Ka da se želi reći da je čovjeku naređeno da sakrije svoje mahane i grijehe od samog sebe i svoje duše, jer je, s jedne strane, otkrivanje svojih grijeha i mahana veliki grijeh, a s druge strane, njegovi vlastiti organi će svjedočiti protiv njega na Sudnjem danu, kao što se navodi u ajetima: ”A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – oni prvi biće zadržani, da bi ih sustigli ostali – i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili. “Zašto svjedočite protiv nas?” – upitaće oni kože svoje. – “Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas” – odgovoriće. – “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali.” (Fussilet, 19-24.)
Ako čovjek počini grijeh, a zatim se pokaje zbog toga, a da o tome nije govorio pred drugim ljudima, Allah će pokriti njegovu sramotu na ovom i na onom svijetu.
Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uistinu će se Allah, na Sudnjem danu, približiti čovjeku vjerniku, a zatim će ga upitati: ‘Sjećaš li se tog i tog grijeha?’
‘Da, Gospodaru moj.’ Odgovorit će čovjek.
Tako će ga Allah, dželle šanuhu, ispitivati sve dok ne prizna sve grijehe, nakon čega će pomisliti da za njega nema spasa i da ga čeka propast. A Gospodar će mu tada reći: ‘Na dunjaluku sam pokrivao tvoje grijehe, danas ću ti ih oprostiti’. Tada će mu knjiga djela biti data sa desne strane, i biće spašen.”
Što se tiče stanja nevjernika i munafika, prisutni svjedoci (između poslanika, meleka, ljudi i džina), o njima će reći: ”Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome! Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce.” (Muttefekun alejhi)
Mejmun ibn Mihran, govorio je: ”Ko griješi tajno, neka se pokaje tajno, a ko griješi javno, neka se pokaje javno, jer ljudi grde i sramote, a ne opraštaju, a Allah oprašta, a ne sramoti.” (Ez-Zehebi, Sijer el-e'alam en-nubela, IX/81.)
Vjernik pokriva tuđe sramote i savjetuje, a pokvarenjak otkriva sramote i kleveta
Allah, dželle šanuhu, naredio je također pokrivanje tuđih grijeha i mahana, a zabranio je širenje bestidnih glasina među vjernicima, objavivši: ”One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19.)
Ovaj ajet je ozbiljna prijetnja svima onima koji nastoje širiti bestidne glasine, koji prate i istražuju mahane i grijehe muslimana, njihove padove, spoticanja i nedostatke, pa ih onda obznanjuju i šire.
Islam zabranjuje istraživanje i ispitivanje mahana i grijeha drugih muslimana, jer to dovodi do neprijateljstva i mržnje među njima. Čast muslimana i njegova vrijednost je kod Allaha tolika da se Allah obavezao odbraniti i zaštititi njegovu čast i kazniti počinitelja tog grijeha, o čemu nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ”O skupino onih koji su povjerovali svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao! Ne ogovarajte muslimane i ne ispitujte njihove mahane, jer ko bude ispitivao njihove mahane, Allah će ispitivati njegove mahane, a kome Allah bude ispitivao mahane, osramotit će ga u njegovoj kući.” (Ebu Davud)
Međutim, ako pogledamo muslimanska društva danas, vidjet ćemo da se fenomen širenja loših vijesti i glasina proširio društvenim mrežama poput kuge.
Ima ljudi poput šejtana koji vole da čuju bilo kakvo zlo i lošu vijest, i uživaju u njenom prenošenju i širenju. Oni predvode okupljanja i sijela na kojima se ogovaraju drugi muslimani, na kojima se zadire u njihovu intimu i privatnost, atakuje na njihovu čast i otkrivaju njihove tajne. Kod takvih je sumnja na stepenu ubjeđenja, a glasina je po njihovoj logici nepobitna činjenica, ne umaraju se u ponavljanju loših vijesti i ne dovode u pitanje pouzdanost onih koji takve vijesti plasiraju i šire.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Ima ljudi koji posjeduju narav svinje koja prolazi pored lijepih i dobrih stvari, ali se ne okreće i ne zaustavlja pored njih. Takvo je stanje kod mnogih ljudi. Koliko je samo onih koji te slušaju i vide tvoje vrline koje su mnogo puta veće i brojnije od mahana, pa ih ne pamte i ne prenose, jer im ne odgovaraju. A ako vide i najmanju grešku (posrnuće i pad), ili ružnu riječ, pa to je ono što su željeli i što im odgovara, i odmah to učine svojom poslasticom.” (Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Medaridžus-salikin, I/435.)
Ako vjernik i vjernica čuju nešto loše o drugim vjernicima, nije im dozvoljeno da to prenose i šire, i nije im dozvoljeno da se tome raduju. Ako se tome raduju, onda nisu pravi vjernici, a ako se raduju i širi takve informacije, onda će izazvati smutnju čije razmjere zna samo Allah.
Fudajl ibn ‘Ijad, rekao je: ”Vjernik pokriva sramote i savjetuje, a pokvarenjak otkriva sramote i kleveta.” (Džami'u-l-‘ulum vel-hikem)
Ebu Bekr, radijallahu anhu, govorio je: ”Kada za kradljivca, preljubnika i pijanca (kojeg bi zateko u grijehu), ne bih imao ništa drugo osim svog ogrtača, pokrio bih ga njime.” (Ibn Ebi Šejbe; Hafiz ibn Hadžer el-Askalani ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom u Fethu-l-Bariju)
Ovo se, naravno, ne odnosi na političke moćnike, novinare i druge javne ličnosti koje svojim djelovanjem čine grijeh, zulum i nepravdu prema drugim ljudima, a ne samo prema Allahu. One koji su ogrezli u kriminalu, korupciji, nepotizmu, koji siju smutnju u društvu i svojim djelovanjem otežavaju i zagorčavaju život muslimanima. Takve je dužnost razotkrivati i pokušavati spriječiti u njihovoj prljavoj i podloj raboti, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadali, ali njihovo raskrinkavanje mora biti sa iskrenom namjerom, radi opće, a nikako radi lične ili stranačke koristi, i isključivo na osnovu jasnih dokaza i u duhu islamskog ahlaka, bez ataka na ličnost i bez zadiranja u intimu, u bračnu postelju, u porodicu, i ismijavanja sa ljudima na osnovu fizičkog izgleda, vjerske i nacionalne pripadnosti, i sl.
Uzvišeni Allah se prema se prema Svome robu odnosi onako kako se on odnosi prema ljudima. Ko nastoji pokriti sramote drugih ljudi, Allah će njega zaštiti i sačuvati od sramote na Ahiretu. Hasan el-Basri, rekao je: ”Ko čuje da je neko počinio blud, pa to proširi i ispriča drugima, on je poput onoga koji ga je poučinio.” (Sahih Edebil-Mufred )
Zbog pokrivanja tuđih grijeha i sramota, islam je propisao kaznu za klevetu i potvoru, kako ljudska čast i privatnost ne bi postala prostor u koji može ući ko hoće i kad hoće, shodno ajetima: ”One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 4-5.)
Također, zbog pokrivanja tuđih grijeha i sramota, islam je zabranio loše mišljenje o drugim muslimanima i muslimankama, kao i uhođenje i špijuniranje, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge…” (El-Hudžurat, 12.)
A da li je loše mišljenje, nepovjerenje i špijuniranje išta osim istraživanje mahana i sramota muslimana kako bi se oskrnavila njegova čast?!
Stoga, kad god nas šejtan i naša duša nagovaraju na istraživanje grijeha i mahana drugih muslimana, sjetimo se Allahovih riječi: ”Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra’, 36.)
I neka nam podsticaj za dobro djelo koje se zove pokrivanje mahana i grijeha drugih muslimana bude činjenica da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrivanje mahane i sramote drugog muslimana uporedio sa oživljavanjem zakopane djevojčice, rekavši: ”Ko vidi (tuđu) sramotu, pa je pokrije, kao da je oživio zakopanu djevojčicu.” (Ebu Davud, En-Nesa'i i Ahmed)
Uistinu je u pokrivanju sramota i mahana istinski život za onog muslimana čiju smo mahanu i sramotu pokrili, i to mu znači kao da se ponovo rodio, jer smo ga sačuvali i spasili da ljudi u njega ne upiru prstom i da na njega ne gledaju s prezirom.
Zato čuvajmo čast i dostojanstvo muslimana i muslimanki, jer je muslimanska čast svetija od Ka'be, i budimo poput onoga koji je spasio djevojčicu da ne bude živa zakopana, kakav je bio običaj u predislamsko doba, a ne poput okrutnih ljudi koju su bili spremni svoje vlastite kćerkice žive zakopavati i ubijati.
