Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko postavi nekog čovjeka za vođu (nadređenog) određenoj skupini ljudi, a u toj skupini ima neko s kim je Allah zadovoljniji (tj. ko je bolji za muslimane), on je izdao Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernike.”
Pravo svakog čovjeka je da obavlja administrativne poslove i funkcije, male ili velike, sve dok je dovoljno kvalificiran i sposoban da ih preuzme. I svako ima pravo da izrazi svoje mišljenje o unapređenju javnih poslova, bilo da je njegovo mišljenje pogrešno ili ispravno.
Političke slobode zasnivaju se na činjenici da su različite pozicije i funkcije sredstva služenja društvu (narodu) i da je ono što ih zaokuplja predmet pomnog ispitivanja javnosti. Zapravo, islam ne razumije funkcije upravljanja osim unutar ovog uskog opsega.
Predsjednik ili šef države, kao i drugi (niži) funkcioneri, su ljudi koje bira narod, i oni se nikada ne nameću narodu. Narod ih bira zbog onoga što od njih očekuje da kvalitetno upravljaju poslovima koji su im povjereni, i daje im platu koja osigurava njihove potrebe i garantira egzistenciju njima i njihovoj djeci.
Oni ostaju na svojim radnim mjestima i pozicijama, i imaju pravo na svoju platu sve dok imaju ove kompetencije, inače će biti uklonjeni s tih pozicija i zamijenjeni onima koji mogu odgovoriti tom zadatku.
Upravljanje nad bilo kojim položajem ili funkcijom nije zadužbina, niti nasljedstvo nijedne porodice, pa je tvrdnja kraljeva da je to Božansko pravo putem kojeg oni upravljaju poslovima naroda mit koji nema osnova.
Jedno od značenja emaneta je staviti svaku stvar na mjesto koje joj pripada i koje zaslužuje, tako da se nikakva pozicija ne dodjeljuje osim onome ko je s pravom zaslužuje. Ni jedna pozicija se ne može popuniti osim onom osobom koju njena sposobnost, poštenje i kvalificiranost kandidiraju za tu poziciju.
Upravljanje državom i javnim dobrima je velika odgovornost koja je potvrđena na mnogo načina i u mnogim predajama.
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi: ”Rekao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti za namjesnika (vođu, sudiju)?’ On me je potapšao po ramenu i rekao: ‘Ebu Zerre, ti si slabašan, a vlast (funkcija) je emanet, koji će na Sudnjem danu biti uzrokom poniženja i kajanja, osim onome ko ga uzme s pravom i ko ispuni obaveze.”’ (Muslim)
Naučna i stručna (praktična) kompetencija i sposobnost ne podrazumijevaju nužno pobožnost i lijepo ponašanje. Jer, čovjek nekada može zadovoljiti svojim dobrim ponašanjem i vjerom, ali nema željene kvalifikacije koje bi ga učinile produktivnim u određenom poslu.
Jusuf, alejhi selam, nije predložio sebe da upravlja finansijama u Egiptu samo na osnovu svoga poslanstva i pobožnosti (moralnosti), već i na osnovu svoga znanja i stručnosti, što je on jasno naglasio, rekavši: ”Postavi me da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, 55.)
Stoga, kada je Ebu Zerr, radijallahu anhu, zatražio odgovornu funkciju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao je da on nije sposoban za takvu funkciju i upozorio ga je na to.
Ovim želimo reći da emanet zahtijeva da izaberemo najbolje ljude (najsposobnije i najpoštenije) za vršenje određenih funkcija, pa ako odustanemo od tog principa zbog hira, mita i korupcije, ili nepotizma, onda smo počinili tešku izdaju, ostavljajući po strani sposobne i poštene, a postavljajući na odgovorne funkcije nesposobne i nepoštene.
Hazreti Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Kome bude dato da upravlja poslovima muslimanima, pa na određenu funkciju postavi čovjeka isključivo na osnovu prijateljstva i rodbinske veze, iznevjerio je Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike.”
