Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Upitan je jedan mudrac: ”Kakva je razlika između onoga kod koga je ljubav samo na jeziku i onoga ko živi ljubav?” Mudrac je odgovori: ”Sada ćete vidjeti tu razliku.” Napravio je gozbu i pozvao ljude. Prvo je za sofru pozvao ljude za koje je znao da je ljubav u njihovim životima samo obična riječ koja se izgovara jezicima, a koje nema u njihovim srcima. Kada su sjeli za sofru, mudrac je nasuo čorbu i svakom od njih je dao kašiku metar dužine. Oni su pokušavali da kusaju čorbu, ali, kad god bi prinijeli kašiku ustima, čorba bi se prosula iz kašike, tako da su oni gladni napustili sofru.
Mudrac je zatim pozvao za sofru ljude za koje je znao da su im srca ispunjena ljubavlju. Kada su sjeli za sofru, mudrac je stavio čorbu i dao im, kao i njihovim prethodnicima, kašike metar dužine. No, za razliku od prethodnika, svaki od tih ljudi je napuni kašiku čorbom, a onda je prinosio ustima onoga što je sjedio nasuprot njega, tako da su oni praktično jedni druge nahranili i siti napustili sofru.
Nakon toga, mudrac im se svima obratio riječima: ”Ko razmišlja da za sofrom života nahrani samo sebe, ostat će gladan, a ko razmišlja da za sofrom života nahrani i svoga brata, obojica će biti siti i zadovoljni.”
