Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Vrijeme: 307. dan rata.
Lokacija: Gaza.
Iako Gaza komotno može biti i vrijeme, a ne samo mjesto.
Nismo vjerovali da će cionistički zločin biti ovakvih i ovolikih razmjera, a oni nisu vjerovali da će naša postojanost i nepokolebljivost biti ovakva.
Tri stotine i sedam dana, a brigade ”Al-Kassam” još uvijek ponižavaju cionističke tirane i zločince i njihovim dostojanstvom i gordošću brišu tlo Gaze.
Odavno smo znali da naš neprijatelj ne čuje jezik optuživanja i ne mari za ton prijetnje, pa smo s njim počeli razgovarati projektilima ”Al-Yassin” 105, jedinim jezikom koji čuje i jedinim jezikom koji razumije.
Jučer su nas brigade ponosa natjerale da čujemo neke njihove krike poput rike lavova. Ovaj krik je, između ostalog, uključivao i dvadeset sekundi dug video-klip, koji sam pregledao više od pedeset puta. Na njemu se vidi mudžhid iz brigada ”Al-Kassam” kako trči prema neprijateljskom oklopnom vozilu, postavlja eksplozivnu napravu i vraća se.
Ovaj neustrašivi mudžahid je dokaz protiv mnogobrojnih muslimanskih vojski.
On cijelom svijetu govori da se ovdje ne radi o vojnim fakultetima, već o istinskoj vjeri.
Ne radi se o oružju, već o srcu.
Ne ratuje se medaljama i činovima, već iskrenom vjerom.
Nekad sam se, kada sam čitao o junaštvu ashaba, čudio, a možda i pitao, kao i svi vi: da li je to zaista istina?!
A onda su došle brigade ”Al-Kassam” i vratile nam herojstvo ashaba u vidu jasnih snimaka koje gledamo svojim očima i slušamo svojim ušima, a ono što nije snimljeno i što je nama ostalo skriveno, mnogo je veće i veličanstvenije.
Nismo vidjeli Ikrimu, radijallahu anhu, kada je tražio one koji će mu se zakleti na borbu do smrti u Bici na Jermuku, ali smo vidjeli u Rafi dva mudžahida kako napadaju tenk Merkava sa dvije eksplozivne naprave i pretvaraju ga u pepeo.
Nismo vidjeli Salima mevla Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, na Dan Jemame kako nosi muslimansku zastavu i govori: ”Loš sam ja hafiz Kur'ana ako bih strahovao od susreta sa neprijateljem!”, ali smo vidjeli hrabrost pripadnika ”Brigade hafiza” kako snimaju i emituju slike svojih stopala, a ispod njih glave okupatorskih vojnika.
Nismo vidjeli Ebu Bekra, radijallahu anhu, onog dana kada je donio sav svoj novac da ga preda Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za potrebe da've i džihada, niti smo vidjeli hazreti Osmana, radijallahu anhu, onog dana kada je opremio trećinu vojske u pohodu na Tebuk, ali smo vidjeli, uprkos potpunoj opsadi koja je trajala godinama, da su projektili brigada ”Al-Kassam” postali žešći, a ”Yassin” granate sve smrtonosnije.
Nismo vidjeli muslimansku vojsku na Jermuku kojoj se suprostavila daleko brojnija bizantijska vojska, niti smo vidjeli malobrojnu muslimansku vojsku na Kadisiji kako zadaje smrtonosni udarac mnogoborojnoj perzijanskoj vojsci, koju ni slonovi koje su koristili u bici nisu mogli spasiti teškog poraza, ali smo vidjeli kako brigade ”Al-Kassam” još uvijek čvrsto stoje na svojim nogama nakon tri stotine i sedam dana cionističke agresije, i bore se kako se niko nije borio u ovom vremenu.
Ko ne vidi da su ove brigade od Allaha i za Allaha, on je slijep. Ništa drugo ne može objasniti čudo palestinskog otpora koje gledamo.
A onaj ko povjeruje, makar i na sekundu, da će ove brigade biti razbijene i poražene, on ima loše mišljenje o Allahu, jer se Allahove sablje neće i ne mogu slomiti, ako Bog da.
Allah ih nije pomogao sve ovo vrijeme da bi ih na kraju ostavio, i možda je ostavljanje na cjedilu muslimana Gaze od strane svih drugih muslimana, upravo jedna od najvažnijih lekcija iz vjerovanja u ovom vremenu. Ko živi u ime Allaha i bori se u ime Allaha, on neće biti poražen makar se nebesa srušila na zemlju.
