Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali, i oni u čijim imecima bude određen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi, i oni koji u onaj svijet budu vjerovali, i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali – a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran – i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju, i oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali, i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali, i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali.” (El-Me'aridž, 19.-34.)
Ovih šesnaest ajeta daju precizan opis ljudske prirode sa njenim manjkavostima, a zatim nude i jasnu terapiju za njihovo otklanjanje.
Na početku, Uzvišeni Allah objašnjava da je čovjek stvoren malodušan (helu'an), a to znači da, kada ga pogodi nesreća, on klone duhom i očajava, zaboravljajući da je život pun uspona i padova te želi trenutno olakšanje. A kada ga pogodi dobro, ponaša se oholo, sebičan je i nezahvalan, zaboravljajući da je to blagodat od Allaha, kao što se navodi u ajetu: ”Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.” (Fussilet, 51.)
Dakle, kada Allah kaže: “Zaista je čovjek stvoren malodušan” – to znači da je to osnovna crta ljudske prirode, koju čovjek sâm po sebi ne može promijeniti. Kao što je hijena stvorena s prirodom predatora i lešinara, i ne može se pripitomiti niti koristiti za čuvanje poput psa.
A budući da je čovjek, za razliku od svih drugih stvorenja, obdaren razumom kojim rasuđuje i slobodnom voljom, on može postupiti prema onome što mu razum nalaže.
Zato je Allah u njega usadio ovu manjkavost – malodušnost – kako bi ona predstavljala suprotnost duhovnom i moralnom usavršavanju – da bi ga iskušao i vidio čemu će njegova duša težiti i čemu će se prikloniti: savršenstvu ili malodušnosti.
Uzvišeni Allah je iz Svoje neizmjerne mudrosti stvorio čovjeka i odredio da naseli Zemlju i da bude iskušan tokom svog ograničenog dunjalučkog života – pa onaj čija djela budu dobra, bit će nagrađen, a onaj čija djela budu loša, bit će kažnjen. I čovjek ne može pronaći bolju pomoć u svom iskušenju od ovog Božanskog ”recepta”, koji je jednostavan, moguć za sprovesti i garantira veliki uspjeh.
Općenito, čovjek je opisan kao ”malodušan”, ali Allah izuzima vjernike iz toga, jer vjera u Allaha donosi smirenost, a onaj ko zna da je pod Allahovim okriljem i zaštitom, od čega onda da strahuje?!
Allah iskrene vjernike opisuje kao one ”koji namaz čuvaju i na vrijeme obavljaju”, jer je to njihova najistaknutija osobina – to je stalna, svakodnevna obaveza koja se ne izostavlja.
Naime, šehadet (svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik) je unutrašnje uvjerenje srca i razumska spoznaja, a ne vidljiva radnja. Post je ograničen na mjesec dana i može se izostaviti s opravdanjem, zekat nije obavezan za siromaha, a hadž je obavezan samo onim muslimanima koji imaju dovoljno sredstava. Samo je namaz stalna, svakodnevna obaveza. Vjernik živi svoj život kroz namaz pa vrijeme između obaveznih i dobrovoljnih namaza provodi u korisnim djelima – za sebe i za druge.
Uzvišeni Allah je u citiranim ajetima izložio Svoj ”recept” ljudima kako bi se izliječili od slabosti malodušnosti, a on se sastoji od sedam lijekova koji se primjenjuju zajedno. Zbog važnosti namaza, Allah je početak i kraj tog ”recepta” vezao upravo za namaz.
Obavljanje namaza na vrijeme
Iskrene vjernike ništa ne može odvući od namaza. On im je radost i neposredna veza sa Stvoriteljem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji je uzor vjernicima, i kad god bi ga zadesila neka briga ili tuga, žurio bi na namaz i u njemu bi pronalazio olakšanje.
Davanje zekata i sadake
Osim obaveznog zekata, iskreni vjernici dodatno izdvajaju dobrovoljnu sadaku, i to ne smatraju velikodušnošću, već pravom siromašnih i potrebnih, kao da je to dug koji im vraćaju.
Vjerovanje u Sudnji dan
Iskreni vjernici stalno imaju na umu težinu tog Dana i trude se da svojim djelima izbjegnu Allahovu kaznu, ustrajavajući u pokornosti Allahu i kloneći se grijeha.
Čuvanje čednosti
Iskreni vjernici čuvaju svoju čednost i ne upadaju u grijeh bluda, i oni upražnjavaju odnose isključivo sa svojim zakonitim suprugama.
Čuvanje emaneta i ispunjavanje obećanja
Iskreni vjernici ispunjavaju povjerene emanete i drže se dogovora.
Iskreno svjedočenje
Istinski vjernici ne dodaju i ne oduzimaju ništa od istine, ne laskaju nikome i govore istinu bez straha i interesa.
Ovo je vjerovanje koje je Allah učinio lijekom i zaštitom. Ko se nje drži, neće mu nauditi ono što nema (ono što je izgubio i propustio od dunjaluka), a ko je se odrekne, neće mu koristiti ono što posjeduje.
